S ovom su svetkovinom redovito povezani nesporazumi u svijesti većine vjernika, budući da većina nema ni jasne predodžbe o ‘istočnom’, izvornom grijehu praroditelja. Kako je ova svetkovina vezana upravo uz tu ‘ljagu’, kojom smo obilježeni svi u svojoj naravi, Marijin imunitet od tog grijeha, te ljage, nekako je diže u svijesti vjernika u nedostižne sfere, u nekakvu božansku povlaštenost, do koje se nemoguće običnom smrtniku vinuti.
Međutim, potrebno je i ovdje naglasiti upravo ono što se ističe i naglašava i kod ostalih Marijinih svetkovina. Mi Mariju slavimo u teološkom smislu da bismo istaknuli njezine antropološke crte, odnosno u Mariji slavimo ostvarenu antropologiju, čovjeka u onom izdanju kakva je Bog zamislio, stvarajući ga na svoju sliku.
Dakle, ne slavimo njezina odličja, povlastice, nego slavimo Božje djelo u njoj. Slavimo tajnu njezina već ostvarena, i svoga osobnoga i zajedničkoga očekivana spasenja i otkupljenja. Ili kao što veli Poslanica Kološanima (1,22): “Sada vas pomiri smrću njegova (tj. Kristova) smrtnog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne (Vulgata: immaculati – Maria Immaculata!) i besprijekorne”. Poslanica Efežanima (5,27) primjenjuje i prenosi to na cijelu Crkvu, koju je “Krist ljubio i sebe samoga predao za nju, da je učini svetom i čistom u kupelji riječi, da sam sebi privede Crkvu kićenu, bez ljage ili bore…, da bude sveta i bez mane”.
Otkupljenje je dakle oslobođenje od krivnje, osobne i kolektivne, pobjeda milosti i Krista nad silom tame i Zla. U nama i na nama se treba ostvariti što je započeto u Mariji, po milosti. Mi nismo samo u vrtložniku ni kolopletu krivnje i zla, nego smo Kristovim djelom već oslobođeni te to trebamo životom svjedočiti. Marija je tu uzor i poticaj.
Današnji nam blagdan, i uopće sve što svoji u svezi s Marijom u mariologiji i marijanskoj pobožnosti rječito zbori, koliko je u Božjim očima vrijedan jedan jedini, odnosno svaki ljudski život. Pojedinci su se upuštali u proračune koliko je vrijedio jedan ljudski život npr. u koncentracijskim logorima, nakon jednogodišnjeg boravka, prisilnog rada, koliko je vrijedio i vrijedi život u tolikim Gulazima, sibirskim, a danas gdje su ljudi obična radna snaga, zatočenici jedne gole sile i prisile.
Koliko je vrijedan jedan ljudski život u ovom ratovima diljem svijeta? Je li čovjek samo to što neki tvrde, ili je u njega pohranjeno daleko više? Upravo nam to veli današnji Marijin blagdan. Čovjek jest u biti prolazno biće, podložno zakonima propadanja, ako ga se promatra čisto materijalistički. Ali nam Biblija od samih početaka govori o neprolaznom, o vječnom u čovjeku, o onome što nije samo od ‘gliba zemaljskog’, nego od Duha Božjeg. Govori o Bogu koji spasava i otkupljuje, koji u čovjeka usađuje klicu besmrtnosti i vječnosti. Unatoč svemu, Bog čovjeka ne otpisuje.
Da je tome tako, svjedoči današnji Marijin blagdan. Božja vjerna ljubav nije uzaludna. Postoji čovjek koji je spreman do kraja prihvatiti u sebe i svoj život Boga. Današnji blagdan je blagdan Marijina izuzeća ispod ok(r)uženja grijeha i grijehom, bezboštva. Na Mariji jasno očituje što sa svima nama namjerava. U Marije to nije išlo bez njezina pristanka, neće ni kod nas. Otkupljenje znači ljubav, a ljubav je djelatna samo onda kad se uzvrati.
Marijin današnji blagdan nam veli: Postoji čovjek koji u svojoj srčici, svojoj jezgri nije bio zahvaćen grijehom. Nije to zbog njezine zasluge, nego zbog očekivanog Božjeg zahvata po Logosu u svijetu. Duh ju je do te mjere ispunio, da je u Anđelovu navještaju Gabrijel jednostavno oslovljava sa “Zdravo, Milosna!” (izvorno: Haire, Keharitomene! Lk 1,28). Ne oslovljava je imenom koje baštini od svojih roditelja, makar i samo ime Marija znači otprilike: Osoba koju Bog nadasve ljubi. Ili osoba koja Boga nadasve ljubi. Uzajamnost primljene i uzvraćene ljubavi. Tako bi Marija značila: Jahvina ljubljena, preljubljena. Odvijeka preljubljena Gospodnja sluškinja koju je Bog izabrao za posudu Duhu Svetome (Litanije: posuda duhovna, posuda Duha!) i svome Sinu koga je trebala začeti i nositi u svome krilu.
U Mariji kao da sam Bog želi pokazati što je pripremio unutar povijesti za sve žene, sve ljude, prema Marijinu primjeru. U Mariji i po Mariji, Jahvinoj Preljubljenoj, očituje nam sam Bog svoje ženstveno, djevičansko i majčinsko lice. Ono ‘Milosna’ (grčki Keharitomene) novo je Marijino vlastito ime. Stoji u uskoj svezi s ‘haris’ (tj. milost, karizma), a haris je uvijek vezana uz izravno djelovanje Duha Svetoga u stvorenju i Crkvi. Tako je Marija od svog početka, ne po prebivanju i nošenju Druge božanske osobe, Sina Božjega, nego po samom izravnom zahvatu Duha Svetoga novi hram, nova zavjetna škrinja, kako je opijevamo u rječniku himnologije, istočne i zapadne Crkve.
Ako je ogavnost, gađenje, besmisao i ništavilo, praznina i frustriranost označnica gotovo bismo rekli cijeloga minuloga stoljeća, u Mariji imamo čovjeka, osobu koja u toj sumornoj i zamornoj atmosferi nudi zračak nade i optimizma, vjere da ne svršava sve u ništavnosti i rušenju.
Današnji nam blagdan poručuje da se Bog ne miri s grijehom u nama i daje nam mogućnost da se oslobodimo svoje zarobljenosti i blokiranosti krivnjom, strahom, bezizlaznošću. U Mariji slavimo svoje otkupljenje i stoga nam je podignuti pogled prema njoj. Današnji blagdan je upitnik svima nama: Što ti je vrijedan ljudski život? Život tvoj, vlastiti, život tvog bližnjega, život stranca, tuđinca, nerođeni život, život neprijatelja. Bogu je čovjek toliko vrijedan da se on spušta i postaje čovjekom. Zato i gledamo prema Božiću kao nadnevku kad je Bog u povijesti postao čovjekom i pokazao nam svima da mu je potrebno uzvratiti ljubav.
Čovjek nije lk beznadno okovan u ustroj svijeta i prilika u kojima živi, makar nam to žele takvima prikazati i mediji (poput filma, tv, novina) i suvremena književnost i filozofija. Marija je putokaz za izlaz. Ako već Apostol (2 Kor 5,17) može uzviknuti: “Stoga, ako je tko u Kristu, on je nov stvor. Staro je nestalo, novo je, evo, nastalo”, to se može poglavito primijeniti na Mariju. Nastajat će i ostvarivat se i u našemu životu, imadnemo li Mariju pred očima, čistu Ružu otajstvenu, ili predivni lotos koji se rascvjetava prekrasno na površju močvare ili baruštine. I na nama je birati: Ostati u baruštini, prljavštini svijeta, grijeha, krivnje, ili se okretati i ići prema Suncu poput prekrasna lotosa.
Fra Tomislav Pervan, Međugorje