Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

Obećanje i poticaj

Zasluženo priznanje za već učinjeno i obećanje nagrade za ono što tek treba učiniti za čovjeka su uvijek jači poticaji od strogih zapovijedi i propisa. Isus ljude nikad ne suočava s teškim moralnim zahtjevima, a da im prije nije zajamčio Božju dobrotu i ljubav. Evanđelist Matej je to dobro shvatio i zato je na početak velikog Govora na gori, prije vrlo zahtjevnih Isusovih riječi, stavio Blaženstva (Mt 5,1-12) kao veliko priznanje i obećanje, koje onda samo po sebi postaje i snažan poticaj i nadahnuće da bude ostvareno u životu. Blaženstva su u isto vrijeme i veliko priznanje onima koji su se odlučili slijediti Isusa i još veće obećanje, ako ustraju u kušnjama koje će doći. Upravo zato Blaženstva su i najbolje nadahnuće za predan kršćanski život.

Taj Isusov deveterostruki «Blago vama…» mogli bismo s pravom proširiti: blago svima vama na kojima su se obistinile ove riječi: vlago vama koji ste znali i u najvećem siromaštvu više cijeniti kraljevstvo Božje nego sve bogatstvo ovoga svijeta; blago vama koji ste u nemir i razdor među ljudima znali unositi mir i sigurnost; blago vama koji ste u nemoralu ovoga svijeta znali sačuvati čisto srce; blago vama koji ste izdržali i progonstvo zbog kraljevstva Božjeg; blago svima vama kojih se Crkva danas spominje zajedničkom svetkovinom i stavlja za uzor svojim vjernicima.

Današnja svetkovina ne stavlja u prvi plan svece koje ionako slavimo kroz cijelu crkvenu godinu, već svetost kao odrednicu kršćanskog života. Crkva nas ne želi danas povesti ni u prošlost koju su sveci obilježili svojim životom, niti naš pogled usmjeriti samo prema nebu gdje se oni nalaze u slavi, već nas želi suočiti s našim vlastitim životom i pozivom na svetost. Želi nam reći da je svaki kršćanin pozvan da bude svet i da mu je to omogućeno. Svetost nije nikakav višak kršćanskog života koji ostvaruju samo rijetki pojedinci, ona je zadatak svakog tko je kršten u Kristovo ime. Svetost nije ništa drugo nego punina života ostvarena prema Isusovu evanđelju. Ona je istodobno njegov dar i zadatak.

Svakidašnji zadatak

Kršćanin svoju svetost ostvaruje svakidašnjom vjernošću svome poslanju u Crkvi i svijetu. Svetkovina Svih svetih želi nas podsjetiti kako je to moguće u svakom staležu i u svakoj životnoj dobi, i to usred konkretnog života u kojem se svaki pojedinac nalazi. Netko je kršćanima uputio zgodan savjet: «Budite svaki dan ono što jeste – djeca Božja – postajući svaki dan ono što također jeste – braća s drugom braćom!» Kršćanin je po svome krštenju dijete Božje, ali on to mora očitovati u svom životu, i to baš na taj način što će svaki dan nastojati u što većoj mjeri biti ono što je već po ljudskoj naravi, a posebno po svom kršćanskom poslanju, brat s braćom ljudima.

Temeljna odrednica kršćanskog poslanja i kršćanske svetosti jest duh služenja drugima. Isus je sam za sebe izabrao put služenja (usp. Mk 10,45; Iv 13,1-20), a učenicima je rekao da samo služenje donosi prva mjesta u njegovu kraljevstvu (usp. Mk 10,41-45). Taj duh služenja moguće je ostvariti u svakom zanimanju koje ljude obnašaju i zato služenje ima stotine lica i naličja. U jednoj židovskoj hasidskoj priči pripovijeda se o rabinu koji je rado išao na tržnicu i promatrao ponašanje ljudi. Jednoga dana ukaže mu se prorok Ilija, a rabin ga upita, hoće li itko od onih što trguju na tržnici doći u nebo. Ilija mu odgovori: «Neće ni jedan jedini!» U to ugledaju kako se izdaleka približavaju dva čovjeka, a prorok Ilija upre prstom u njih i kaže: «Ona dvojica će sigurno u nebo». Na to rabin, sav znatiželjan, potrča im u susret da čuje što su po zanimanju, misleći da možda o tome ovisi nebo. Oni mu odgovore: «»Mi smo cirkusanti, putujemo svijetom i uveseljavamo ljude».

To je samo priča, ali ona sadrži mudru poruku: ako može doći u nebo obični cirkusant koji svojim zanimanjem služi ljudima i čini njihov život ljepšim, zar ima neko drugo zanimanje u kojem ne bi bilo moguće postići svetost? I doista, kalendar crkvene godine nam svjedoči kako među svecima ima i očeva i majki obitelji, jednako kao Bogu posvećenih djevica, onih koji su umrli u cvijetu mladosti kao i onih koji su doživjeli duboku starost, učenih glava kao i priprostih osoba. No svi su oni jednako ostvarili puninu kršćanskog života.

Fra Ivan Dugandžić

Prenijeto s: https://www.franjevci.info/