NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA – Godina B
ČITANJA: U procesiji s grančicama: Mk 11,1-10; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47

Na nedjelju Muke Gospodnje čitaju se dva evanđeoska izvještaja. Prvi o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalemm koji se naviješta prije mise u obredu blagoslova grančica, a drugi u misi kada se čita izvještaj o njegovoj muci i smrti. Ove godine u oba slučaja čitaju se dotični odlomci iz Evanđelja po Marku.

Evanđelje po Marku najstarije je evanđelje po vremenu nastanka, a ujedno je i najbolji primjer kako u središtu kršćanskog navještaja  stoji otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Naime, dok se najveći dio Isusova života teško može kronološki rekonstruirati, njegov posljednji tjedan od mesijanskog ulaska u Jeruzalem opisan je tako detaljno da ga se može pratiti iz dan u dan, a opis  njegove muke, smrti i uskrsnuća čak iz sata u sata.

Što se tiče Isusova mesijanskog ulaska u Jeruzalem možemo reći da se ponajprije radi o radosnom događaju u kojem je Isus dočekan kao pobjednosni knez mira. I premda se to događa pred blagdan Pashe, narod se ponaša kao da slavi blagdan Sjenica, tj. blagdan čije je slavlje u židovskoj tradiciji obilježeno najvećim vanjskim izrazima radosti i veselja. To se posebno vidi u mahanju zelenim granjem naroda koji kliče Isusu kao Spasitelju koji dolazi u Božje ime i naviješta (novi) dolazak Davidova kraljevstva. No u tom klicanju naroda krije se i glavni nesporazum koji će dovesti do Isusove muke i smrti. Narod je govorio i snivao o obnovi Davidova kraljevstva, a Isus, premda dopušta da ga nazivaju Davidovim sinom, propovijedao je o Kraljevstvu Božjem.  Dok je narod očekivao Isusov vjersko-politički angažman koji će ostati u uskim okvirima njhove slike o mesiji,  Isus je, kako svjedoči završetak Evanđelja po Marku, svoje učenike poslao da propovijedaju Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem svemu stvorenju.  Tako Isusov evanđeoski proglas zahvaća sve moguće ljudske odnose, a ne samo one nacionalne,  političke, ekonomske itd. ma kako bili obojeni i vjerskim obilježjima.

Svjestan ‘rizika’ takvoga propovijedanja Božjega kraljevstva Isus u tri navještaja svoje muke, smrti  i uskrsnuća, koja se događaju već za vrijeme njegova hoda prema Jeruzalemu, o tome govori kao o svome predanju u ruke ljudima. To će se još snažnije izraziti u danima Velikog tjedna. Najprije u dvorani posljednje večere kada za stolom sa svojim učenicama Isus ustanovljuje sakrament euharistije dajući im za hranu i piće u prilikama kruha i vina, svoje tijelo i krv, a potom iste noći u Getsemanskom vrtu kada neposredno prije uhićenja kaže: „Evo predaje se Sin čovječji u ruke grešničke!“ (MK 14,41b).

Tako se otajstvo Kristove muke i smrti, a zapravo i čitav njegov život, može promatrati pod vidom njegova predanja u ruke ljudima. Čitajući izvještaj o njegovoj muci i smrti lako se uočava što mu se u tim ljudskim rukama dogodilo: Juda ga je izdao, ostali učenici pobjegli, Petar ga zatajio, Veliko vijeće i Pilat osudili, vojnici ga udarali, izrugivali ga, bacali kocku za njegove haljine, razapeli ga na križ. Na kraju, ljudske su ga ruke pokopale i na vrata groba navalile teški kamen. No pri tome se ne smije zaboraviti da je posljednje što su ljudske ruke učinile Isus ujedno i posljednje tjelesno djelo milosrđa kako se to uči na vjeronauku: mrtva pokopati. A taj čin promatrale su, kako izvještava Marko, žene koje su Isusa vjerno pratile iz Galileje  i posluživale mu. Ne bi se smjelo zanemariti tu činjenicu  da posljednja scena Isusove muke i smrti uza svu okrutnost upućuje na sućut i milosrđe ljudskih ruku.

Ali to je ipak posljednje štu su ljudske ruke mogle učiniti. Njihova snaga može navaliti kamen na grobna vrata, ali ga ne može otkotrljati. Za to je potrebna snaga Božjih ruku, čija moć nema granica. Na Cvjetnicu se u crkvama doduše ne čita uskrsno evanđelje u kojem žene ulaze i  grob uskrslog Isusa, ali je Uskrs naviješten  i usred Isusove muke i smrti, jer njegova muka i smrt nije bila samo predanje u ruke ljudima, nego i u ruke Božje.  A Bog čini to da se ljudska tragedija Isusove smrti na križu preobrazi u znak i sredstvo spasenja. To je razlog zašto je Nedjelja Muke Gospodnje, dan radosnog slavlja u kojem se unatoč  svemu anticipira radost Uskrsa.

Fra Domagoj Runje

Prenijeto s: https://www.mir.hr/