Zaključena Godina sv. Nikole Tavelića za Šibensku biskupiju

Svečano euharistijsko slavlje u Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku na svetkovinu prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca Nikole Tavelića, u subotu 14. studenoga, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a tim je slavljem ujedno zaključena Godina sv. Nikole Tavelića za Šibensku biskupiju.

U koncelebraciji su bili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, te mjesni biskup Tomislav Rogić.

U riječima pozdrava biskup Rogić kazao je kako je Šibenik slavio sa cijelom Crkvom u Domovini i po svijetu 1970. godine prigodom kanonizacije Nikole Tavelića. O tom slavlju i danas se govori. Slavlje koje je oslikavalo bilo zajedništva u našem narodu, a to i danas molimo Boga u ovoj prigodi kada zaključujemo Godinu svetog Nikole Tavelića za našu biskupiju, kazao je biskup Rogić.

U životu svetog Nikole Tavelića iščitavamo poziv na svetost svakom vjerniku: „Budite sveti jer sam ja svet.“ (1Pt 1,16). Njegov primjer neka svakom vjerniku osvijetli životni cilj: vječnost u Bogu. To danas molimo ovom misom za svaku vjerničku dušu, čitav naš narod i cijelu Crkvu po svem svijetu. Njegovom zagovoru predajemo i sadašnje nevolje i iskušenja da po milosti Božjoj iz njih izađemo osnaženi vjerom i kao bolji ljudi i vjerodostojniji Kristovi vjernici.

Poseban pozdrav uputio je predvoditelju slavlja kardinalu Bozaniću. „Velika mu hvala što je prihvatio predvoditi ovo slavlje usprkos svim nedaćama koje živimo i potresa koji je nanio mnoge štete u Zagrebu i okolici. Želimo izraziti svoju kršćansku solidarnost sa svim koji trpe zbog posljedica potresa, te skromnim darom pomoći obnovu. Neka ovo misno slavlje bude kruna naših molitava kroz ovu godinu i neka Gospodin udjeli, zagovorom našeg Sveca, obilje duhovnih plodova i nove životne snage“, kazao je šibenski biskup.

Kardinal Bozanić u homiliji je istaknuo kako ova svetkovina sv. Nikole Tavelića u Krešimirovu gradu ima posebno značenje jer se odvija u jubilarnoj godini 50. obljetnice kanonizacije Nikole Tavelića, čiju su uzornost njegovi ponosni sugrađani prepoznali. Prisjećajući se dana kada je sveti papa Pavao VI. kanonizirao prvog sveca iz hrvatskoga naroda, istaknuo je kako će taj događaj ostati nezaboravan u povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

„Sv. Nikola Tavelić, kao prvi kanonizirani hrvatski svetac, na neki način sažimlje plodove svetosti u našem narodu, sve od stoljeća sedmog. On simbolizira ono veliko mnoštvo iz hrvatskoga roda, one rijeke poznatih i nepoznatih, tolike majke i očeve, djedove i bake, djecu, mladiće i djevojke te starije osobe, tolike pripadnike puka i plemstva, raznih crkvenih službi, redova, staleža i zanimanja, što ih je teško nabrojiti. To su mučenici i sveci ‘za krst časni i slobodu zlatnu’ koji dođoše iz velike nevolje te su oprali haljine svoje i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Oni su naši, mi smo njima nastanjeni i baštinici smo njihove svetosti“, rekao je kardinal Bozanić.

Istaknuo je kako je proglašenje svetim Nikole Tavelića označilo početak ponovnoga otkrivanja identiteta hrvatskoga naroda u Crkvi i svijetu.

„Proglašenjem svetim Nikole Tavelića zablistala nam je slavna zvijezda i dobili smo novi putokaz na obzorju naše povijesti. Taj događaj, u tom povijesnom kairosu, u nama je probudio zdrav ponos, vratio nam pouzdanje i obnovio u narodu svijest međusobne pripadnosti i povezanosti“, rekao, među ostalim, kardinal Bozanić.

Kardinal Bozanić se upitao i jesmo li zaboravili na prvoga kanoniziranoga sveca Nikolu Tavelića, dodavši kako ovaj jubilej i njegova prisutnost u crkvenim slavljima govori da nismo.

„Treba naglasiti da su sveci naši trajni uzori i izvori nadahnuća. Njih treba ponovno i ponovno upoznavati te u novim životnim okolnostima slijediti trajnu vrijednost njihove kreposti. To je izazov Tavelićeva jubileja u našoj suvremenosti. Njegov misionarski žar kojim je naviještao i svjedočio Krista, prvotno u Bosni, a potom u Isusovoj domovini, nadahnuće je za Crkvu i svaku kršćanku i kršćanina da smo pozvani prvotno životom, a i riječima svjedočiti da pripadamo Kristu Bogu“, istaknuo je kardinal Bozanić.

Pozivajući se na poslanicu sv. Pavla apostola Rimljanima, kardinal Bozanić je istaknuo kako naši sveci i blaženici i nama danas postavljaju pitanje „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“.

„Riječi nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač opisuju stvarnost trpljenja i mučeništva to je postalo tijekom povijesti iskustvo onih koji su željeli slijediti Krista i bili povezani s Njim“, rekao je kardinal, istaknuvši kako su mučenici živi svjedoci Božje prisutnosti i Božjega djelovanja u svijetu.

„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi Boga, taj će ga spasiti“, rekao je kardinal Bozanić, ističući kako je na taj Isusov poziv pozvan svaki Isusov učenik i učenica.

„Isus ne traži od nas da izgubimo materijalni život da bismo sačuvali vječni, nego da svojim životom svjedočimo da nismo usmjereni samo na sebe, već da se u ljubavi dajemo za druge. Samo potpuni dar samoga sebe iz ljubavi donosi plod i otvara nas pravom životu. To je poruka mučenika i sveca, to je uzor kojim nam danas svijetli sveti mučenik Nikola Tavelić“, rekao je kardinal Bozanić.

Naglasio je kako u današnjem svijetu ima puno Isusovih sljedbenika koji su često tihi i nevidljivi.

„Ima puno dobra među nama, o tome se ne govori niti piše, ali oni nose ovaj svijet. Braćo i sestre, u vremenu pandemije uzrokovane koronavirusom budim odgovorni jedni prema drugima i blizu onima koji trpe. Zlo se ne može pobijediti, ako nismo spremni na žrtvu“, rekao je kardinal Bozanić, moleći za zagovor svetog Nikole Tavelića i svih hrvatski svetaca i blaženika.

Na samom kraju slavlja biskup Rogić zaključio je Godinu sv. Nikole Tavelića za Šibensku biskupiju. „Zahvaljujemo svemogućem Bog za proteklu pastoralnu godinu posvećenu sv. Nikoli Taveliću. Usprkos mnogim iskušenjima i posebnim uvjetima dogodilo se toliko toga lijepoga Bogu na slavu. Kroz proteklu godinu i prethodne tri godine priprave, održani su mnogi susreti i slavlja, od simpozija u čast našem Svecu, pokrenutog glasila Svetišta, tiskanog molitvenika, hodočašća po župama do hodočašća Nikolinom Bosnom i u Svetu zemlju, izložbe slika, nove pjesme, dokumentarni film, poštanska marka, medijski prijenosi slavlja, izrađeni kipovi svetog Nikole Tavelića i još mnogo toga. Ali najvažnijim držim, da nismo na sv. Nikolu zaboravili, da se njegovu zagovoru iznova ustrajnije utječemo i da u njegovom životu i žrtvi krijepimo svoju vjeru za iskušenja naših dana“, rekao je biskup Rogić.

Mučeništvo sv. Nikole neka u savjestima probudi spremnost na velikodušnost i žrtvu kojom se pokazuje ljubav prema Bogu i bližnjemu, te dosljednom kršćanskom življenju. Njegov primjer neka svakom vjerniku osvijetli životni cilj: vječnost u Bogu, poručio je biskup Rogić.

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

ULOG KOJI OBEĆAJE SGURAN DOBITAK

33. nedjelja kroz godinu A: Izr 31,10-13itd.;1 Sol 5,1-6; Mt 25,14-30

                Isusov nastup i stajalište bitno su usmjereni prema djelovanju. ‘Ako si spoznao, idi i čini i ti isto’! Djela a ne riječi. Neće Isus govora, disputanata, rječite dijalektike, raspri. Sve se dade razvući u beskrajne govore i praznozborenja, u puki intelektualizam. Makar mi vjerujemo da je na početku bila Riječ, za Isusa je bitno da na vjeru slijedi djelo. Međutim, problem je u ovome: Kako pristupam poslu, djelu? Radosno, pouzdano, s povjerenjem, ili kao onaj treći sluga, koji se boji, koji je uvijek u strahu od svoga gospodara? I budući da je tim egzistencijalnim strahom blokiran, on se ne odvažuje ni na kakav posao.

                S druge strane, nitko u životu nije bitno zakinut. Svatko ima svoje njemu određeno područje rada i djelovanja. I nitko nema pravo krivim ili zavidnim okom gledati na bližnjega pored sebe. Ali problem je u tome što nitko od nas ne usmjeruje svoj život prema onome što svatko može u svojemu životu učiniti, kako može najbolje upotrijebiti svoje sposobnosti, već se svi trudimo kako da ispadnemo u očima onih pored nas ljepši, simpatičniji, prihvaćeniji, voljeni. A da bi čovjek to postigao, poduzima sve što mu stoji na putu, često ne birajući sredstva. Isus nam pruža lijek protiv takva stava. Zato bismo morali čitati više puta upravo početne retke današnjeg odlomka. Namjesto da se obaziremo oko sebe, trebali bismo uprijeti pogled u Oca. Jer kad dođe odlučni, sudnji čas, neće nas Gospodin pitati, zašto nismo bili kao ovaj ili onaj, ova ili ona. Pitat će nas jednostavno, zašto nismo bili to što jesmo, odnosno onaj tko je u povijesti svijeta jedan i jedinstven, kao osoba neponovljiv i jedanput darovan ovoj Zemlji. A to je svatko od nas, p(r)ozvan svojim vlastitim imenom, koje je upisano u nebesima. I Bog će nas pitati, zašto u datim okolnostima nismo postali ono što je on od nas očekivao, bili i postali ono za što nas je on sam osobno poslao i osposobio.

                Zato nas Isus želi očito poučiti u ovoj prispodobi da promatramo svoj život kao Božji dar, kao divni talenat iz njegovih ruku. I da taj dar prihvatimo u zahvalnosti, a ne da se stalno uspoređujemo s drugima, gdje na kraju ispada da je čovjek čovjeku vuk, u neprestanoj konkurenciji, borbi za mjesto pod suncem. Ako se pak u toj borbi ne preživi, onda će nam na kraju biti sam Bog kriv što nas je ovako prikraćene, hendikepirane stvorio. Jasno, postoji mogućnost da se čovjek u životu nasuče, da bankrotira, ali tko je fiksiran samo na bankrot, na poraz, taj će ga zacijelo i doživjeti jer se onesposobljuje da nešto pametno u životu učini.

                To je problem trećega sluge. On se posve usredotočio na negativne strane svojega gospodara, i to bijaše njegova tragedija. Zapravo se trebao sam osobno uhvatiti sa životom u koštac, iskoristiti ponuđenu šansu, i imao bi na kraju ulog s dobiti. Ovako je svoj život pretvorio u živi grob, pokapajući prije vremena ponuđene mogućnosti. Bilanca njegova kukavičluka jest i ostaje samo smrt.

                Davno je kazano da odvažne pomaže i prati sreća (tj. Audaces fortuna juvat). Tko se otvori, osmjeli, odvaži, izloži te čak i sve riskira, imat će na kraju veliku dobit. Ono što nam je povjereno nije poput novčića u džepu, nego smo s onim povjerenim talentima u igri mi sami, cjelokupni naš život, te će tako onaj konačni obračun biti u stilu životnoga “biti ili ne biti”. Povjerenje s jedne strane iziskuje povjerenje i odgovornost s naše strane. Obadvoje je nužno da bi čovjek mogao djelovati stvarateljski, ne drsko, agresivno i neodgovorno zbog vlastitog fijaska, katastrofe i totalne životne inflacije, kao treći sluga.  

                Zato Isus svjesno izaziva slušateljstvo da se ono samo zamisli i u svojim stavovima promijeni prema načelu “obratite se”, tj. promijenite svoje uhodane misaone kategorije, mislite Božje misli, ljubite Božjim srcem, mjerite Božjim mjerilima koja nadvisuju sva ljudska očekivanja. A ako me je Isus poslao na posao, ako mi je povjerio tu divnu zadaću, da u njegovo ime djelujem, koje li onda za sve nas sreće, biti na njegovoj njivi, biti misionar.

Fra Tomislav Pervan – Međugorje