Još jednom NA PUTU U EMAUS

U ŠKOLI USKRSLOGA GOSPODINA – NA PUTU U EMAUS

Proslavili smo veliko sveto Trodnevlje – muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Sve su to veliki i svečani nadnevci naše vjere. Tijekom šest tjedana – do Duhova – slavit ćemo Uskrsloga, Proslavljenoga. Treba nam to vrijeme da bismo što dublje proniknuli u tajnu, u otajstvo Uskrsa; pa i sam je Gospodin tijekom četrdeset dana poučavao svoje učenike prije silaska Duha Svetoga. Jer, Uskrs nije samorazumljiv događaj. On treba tumača, za nj treba promišljanja, treba vremena da se shvati doseg toga događaja. I ne samo nama, trebalo je to i onima koji su s Isusom izravno godinama drugovali. Ni njima nije bilo jasno, napose ne onih prvih dana, sve do Duhova. Trebao ih je Uskrsli po(d)učavati, pa ni na kraju im nije bilo jasno, koja je Isusova misija. Oni još uvijek sanjaju o obnovi Davidova, židovskog kraljevstva.

Pročitaj više

TREĆA NEDJELJA USKRSA

NA ZGARIŠTIMA IZNEVJERENIH NADA I OČEKIVANJA

Čitanja: Dj 3,13-15-17-19; 1 Iv 2,1-51; Lk 24,35-48

S čime su se ova dvojica učenika, napuštajući Jeruzalem te zaputivši se prema zapadu, u noć, morala rastati, morala pozdraviti i što su morali pokopati u svetome gradu kad su pošli u   Emaus?   Rekli   bismo   jednostavnim   rječnikom:   Iza   sebe   su   ostavili   zgarište   vlastitih očekivanja, pokopali su sve svoje nade. U zidinama svetoga grada razoreno je i uništeno sve u što  su  polagali  svoja  životna  očekivanja,  svoje  nade.  S  Isusovom  osobom  povezivaše  ih  sve čemu  se  cijeli  narod  nadao,  što je  očekivao u  svim  vremenima  od  svoga  izlaska  iz Egipta, od Jakovljeva   obećanja   o   ‘zvijezdi   iz   Judina   plemena’,   spasenje   Izraelovo,   ispunjenje   svih očekivanja.  Vjerovali  su da  je  taj  konačni  spas  pod  Isusovim  rukama  opipljiv. Toliko  je  dobra učinio,  to  sami  priznaju  nepoznatom  pridošlici  koji  nema  pojma  što  se  ondje  zbivali,  a  i  on dolazi  iz  toga  mjesta.  Doživjeli  su  Isusa  kao  osobu  silnu  na  riječi  i  djelu,  i  sad  su  bili  očevici kako  taj  očekivani  Mesija  i  Prorok  zaglavi.  Osudiše  ga  po  pravu  i  zakonu,  osudu  potvrdiše  i rimske  vlasti,  i  na  kraju  grob  osta  vječni  usud  tomu  Isusu  iz  Nazareta.  To  im  je  toliko neshvatljivo da su tužni i žalosni, utučeni, i što se više udaljuju od Jeruzalema prema Emausu, mjestu  vlastitog  Nedohoda,  sve  se  više  udaljuju  od  svoje  budućnosti,  idu  prema  ništavilu  i beznađu. Jeruzalem i Emaus: dva pola, kontrapunktirana, razapeta između života i smrti.

Pročitaj više

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji…

Jean-François Millet (1814.-1875.), Angelus
ulje na platnu (55×66 cm)
Umjetnik nadahnut spomenom na svoju baku i djeda

…I ona je začela po Duhu Svetomu!

Poštovani slušatelji, danas, kao i svakoga dana, nakon emisije Riječ za tebe, valovi Hrvatskoga katoličkoga radija raznose nam pjesmu Angelus-a, Anđeo Gospodnji. Ili, pak, sa zvonika svoje ili neke obližnje crkve, čujemo kako odzvanjaju radosni zvuci zvona. Iste zvukove, ako Bog da, čut ćemo i u predvečerje, a čuli smo ih i u jutarnjim satima, ukoliko nisu zagušeni nekom našom tjeskobom, jurnjavom, bukom ili zaglušujućim zvukovima.

Pročitaj više

DRUGA NEDJELJA USKRSA – BIJELA NEDJELJA

NEDJELJA BOŽANSKOGA MILOSRĐA

VJEROVATI I SVJEDOČITI

Čitanja: Dj 4,32-35; 1 Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

S  gornjim  evanđeoskim  odsječkom  izvorno  je  završavalo  Ivanovo  evanđelje.  U  njemu se odražava vjera prve Crkve. Toma je propustio trenutak “ukazanja”, “viđenja” Uskrslog, kad je  ostalim  apostolima  Gospodin  udahnuo  svoga  Duha  i  poslao  ih  u  svijet  misionirati  svijet, evangelizirati  ga,  kad  ih  je  doslovce  učinio  dionicima  svoje  sudbine  u  svijetu.  Stoga  je  Toma upućen na svjedočanstvo i izvještaj očevidaca, onih koji su prije njega povjerovali (usp. Lukin programsku zadaću: istražiti ‘događaje koji su se ispunili među nama, kako su nam ih predali oni  što  bijahu  od  početka  očevici  i  sluge  Riječi”  –  Lk  1,1-5).  Međutim,  Toma  uskraćuje  svoj pristanak. Štoviše, povlači se u svoju tvrđavu, ljušturu, postavljajući nemoguć zahtjev i uvjet.

Pročitaj više

PROPOVIJED SV. IVANA PAVLA II. U POVODU PROGLAŠENJA SVETOM BLAŽENE FAUSTINE KOWALSKE – 30. travnja 2000.

Zajednica živi od vjere u Isusa Krista, Uskrsloga. Ta je vjera istodobno i divljenje i radost, ona je i zahvala i vjernost. Tko se od zajednice udalji, imat će poteškoća s vjerom. Vjera ne živi od umovanja, mudrovanja, razbijanja glave umovanjima, već od slušanja, zajedničkoga slavljenja Boga i bogoslužja, ona živi i od zajedničkih zadaća, zajedničke misije, konkretnoga poslanja što ga imaju vjernici u svijetu.

Pročitaj više

USKRS – TEMELJ VJERE I KRŠĆANSTVA

Uskrs  stoji  na  početku  našega  vjerovanja.  On  je  razdjelnica,  povijest  i  eone  dijeli  u  ono prije  i  poslije.  Kršćanstvo  je  od  početka  naskroz  u  znaku  Uskrsa.  Bez  toga  događaja,  bez  te svetkovine, bez vjere da je Krist Isus uskrsnuo od mrtvih, ne bi bilo kršćanstva, ne bi se vjera širila,  a  vjera  bi  bila  bez  temelja,  bez  čvrste  podloge.  Uskrs  nije  samo  dan  u  godini  koji  na poseban način slavimo, Uskrs i zbilja uskrsnuća trebala bi određivati i davati pečat kršćanskom svagdanu,  biti  sadržaj  našega  života.  Stoga  se  stalno  trebamo  pitati,  što  mi  vjerujemo  kad kažemo  da  je  Isus  uskrsnuo?  Kako  se  naš  život  oblikuje  snagom  uvjerenja  kako  ne  ćemo ostati  u  smrti,  nego  ćemo  svi  mi  s  Kristom  uskrsnuti?  Na  koji  se  način  događa  pretakanje, transfuzija   Uskrsa   u   naš   svagdan,   u   ritam   našega   života?   I   što   znači,   živjeti   iz   snage uskrsnuća?

Pročitaj više

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA – Godina B

Ljudska tragedija Isusove smrti na križu se preobražuje u znak i sredstvo spasenja (Cvjetnica B)

ČITANJA: U procesiji s grančicama: Mk 11,1-10; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47

Na nedjelju Muke Gospodnje čitaju se dva evanđeoska izvještaja. Prvi o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem koji se naviješta prije mise u obredu blagoslova grančica, a drugi u misi kada se čita izvještaj o njegovoj muci i smrti. Ove godine u oba slučaja čitaju se dotični odlomci iz Evanđelja po Marku.

Pročitaj više

PETA KORIZMENA NEDJELJA – Godina B

Boga se ne može spoznati u slovu zakona, nego u zajedništvu s drugim ljudima (V. koriz. nedjelja B)

ČITANJA: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

Prorok Jeremija optimističan je i realističan čovjek.  On u budućnosti uvijek vidi mogućnost ostvarenja dobra, ali ne zanoseći se neutemeljenim idejama nego polazeći od konkretnog stanja u kojem se trenutno nalazi. Dok su vojno nadmoćni Babilonci opsjedali Jeruzalem Jeremija je spas svoga naroda vidio u dragovoljnoj predaji, koja bi jamčila ostanak i opstanak naroda u njegovoj zemlji. Židovi bi doduše izgubili političku samostalnost, ali povijest pokazuje da ono što garantira opstojnost jednoga naroda nije njegova politička samostalnost ili vojna snaga, nego otvorenost životu i ljubav prema zemlji na kojoj i od koje živi. Kad je doživio neuspjeh jer ga kralj i glavari nisu poslušali, nego su ga čak optužili da svojim riječima slabi vojnički duh naroda, i kad je Jeruzalem pao u babilonske ruke, prorok i patnik Jeremija i dalje ostaje optimist. U novonastaloj lošoj situaciji on u budućnost opet gleda pozitivno. Kad narod odlazi u sužanjstvo, Jeremija izgnanicima piše poslanicu u kojoj među ostalim poručuje: „Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!“ (Jr 29,6-9). To Jeremija kaže zato jer je to jedini način da narod u sužanjstvu preživi i da se opet vrati u svoju zemlju. On je uvjeren da će sužanjstvo biti privremeno i da će u njemu narod proživjeti potrebnu katarzu, a potom slijedi obnova u kojoj Bog sklapa sa svojim narodom novi savez različit od onoga sinajskoga kada je Bog Mojsiju dao Zakon. Postavlja se pitanje u čemu je novost toga saveza. Odgovori su različiti, ali se čini da se novost toga saveza otkriva upravo u tome što Bog ovaj put ne daje neki drugi novi Zakon koji bi zamijenio stari. Novost nije u sadržaju nego u načinu sklapanja Saveza. Božji zakon neće biti upisan na kamene ploče nego u srca ljudi. Tako se novi savez neće ostvarivati samo vanjskim obdržavanjem zakonskih propisa, nego u čovjekovoj nutrini.

Pročitaj više

Duša mi je nasmrt žalosna

Duša mi je nasmrt žalosna. – rekao je Isus svojim učenicima u Getsemanskom vrtu uoči svoje muke.

Rekao je to nedugo nakon što su ga, ne razumjevši njegov govor, htjeli zakraljiti.

Nedugo nakon što je Petar očitovao da mu na pameti nije što je Božje.

Nedugo nakon što su njegovi učenici branili djeci da dođu k njemu.

Nedugo nakon što su se jagmili za prvim mjestima.

Rekao je to nedugo nakon što je trgovce istjerao iz hrama.

Nedugo nakon što su njegovi učenici čin ljubavi nazvali rasipanjem.

Nedugo nakon što se očitovalo da je mnogo onih koji daju od svog suviška, a malo onih koji daju svoj žitak.

Pročitaj više