Došašće je vrijeme čežnje. Čežnja je draga težnja za onim što može najdublje duboko ispuniti i zadovoljiti naše srce. Ona je uvijek povezana s ljubavlju, sa srcem koje čežnjom postaje široko. Čovjek je u svojoj biti netko tko čezne za Bogom. U svakoj zemaljskoj čežnji odzvanja ova čežnja za Bogom. Nema priznanja koje bi sasvim zadovoljilo moju čežnju. U konačnici mi čeznemo za Bogom. Sveti Augustin je to izrazio rečenicom: Nemirno je naše srce sve dok se ne smiri u tebi, Bože. Continue reading →