5Čel 20

O četvero mrtvih koje je uskrisio i o mnogim drugima koje je od smrti izbavio

1

Dok se neki dječak u grdu Capui s mnogo drugova igrao na obali rijeke Volturna, zbog velikog je neopreza pao u rijeku. Rijeka brzica brzo ga proguta i mrtva ga sahrani u mulju. A kad su dječaci koji su se s njim igrali na rijeci stali zapomagati, na ono mjesto brzo dotrčaše mnogi muškarci i žene, pa doznavši za dječaka stadoše vapiti: „Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu i djedu, koji su se znojili služeći tebi!“ Dječakov otac i djed su doista, koliko su samo mogli, pobožno posluživali u jednoj crkvi podignutoj u čast blaženoga Franje. Kako je sav puk ponizno i uporno zazivao zagovor blaženoga Franje, čuvši povike pristupi neki plivač koji je stajao podalje. I nakon dulje stanke doznavši da je dječak pao u rijeku, zazvavši ime Kristovo i pouzdajući se u zasluge blaženoga Franje, svuče odjeću i gol se baci u rijeku. Budući da uopće nije znao na kojem je mjestu dječak pao, stao je brižljivo amo-tamo pretraživati obale i dno rijeke. Na koncu je po Božjoj volji pronašao mjesto, na kojemu je mulj u obliku groba bio pokrio dječakov leš. Iskopa ga, iznese van i sa žalošću ustanovi da je mrtav. Premda je narod koji je tu stajao doista vidio mrtva mladića, ipak je plakao, jecao i vapio: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ I Židovi koji su bili došli, ponukani naravnom pobožnošću, vikali su to isto: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ Blaženi se Franjo ukaza kao izmoljen pobožnošću puka i ponukan molbama smjesta uskrisi dječaka. Kad on ustade na radost i divljenje sviju, ponizno zamoli da ga odnesu u crkvu blaženoga Franje. Zatim su svi zahvalili Bogu, koji se po svome sluzi udostojao učiniti tako velike stvari .

Pročitaj više