POTICAJ NA HVALJENJE BOGA
1 Bojte se Boga i dajte mu čast (Otk 14,7).
2 Dostojan je Gospodin primiti hvalu i čast (usp. Otk 4,11).
3 Svi koji se bojite Gospodina, hvalite njega (usp. Ps 21,24).
4 Zdravo Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom (usp. Lk 1,28).
5 Hvalite Boga, nebesa i zemljo (Ps 68,35).
6 Sve rijeke, hvalite Gospodina (usp. Dan 3,78).
7 Sinovi Božji, blagoslivljajte Gospoda (usp. Dan 3,82).
8 Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i veselimo se njemu (Ps 117,24).
9 Aleluja, Aleluja, Aleluja! Kralj Izraelov (Iv 12,13).
10 Sve što god diše Gospodina neka slavi (Ps 150,6).
11 Hvalite Gospodina jer je dobar (Ps 146,1).
12 Svi koji ovo čitate blagoslivljajte Gospodina (Ps 102,21).
13 Sva stvorenja, blagoslivljajte Gospodina (usp. Ps 102,22).
14 Sve ptice nebeske,11 hvalite Gospodina (usp. Dan 3,80).
15 Sva djeco, hvalite Gospodina (usp. Ps 112,1).
16 Mladići i djevojke, hvalite Gospodina (usp. Ps 148,12).
17 Dostojan je zaklani jaganjac primiti hvalu, slavu i čast (usp. Otk 5,12).
18 Blagoslovljeno bilo sveto Trojstvo i nepodijeljeno Jedinstvo.
19 Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju. (FI, str. 91-92)
Poticaj na hvaljenje Boga napisan je na antependiju oltara u samotištu u Cesi, tekst i slike (anđeli, djeca, ptice, stabla…) kao poziv na javno čitanje, pohvalu Bogu; pretpostavlja se da ga je Franjo dao izraditi prigodom blagoslova kapelice, vjerojatno posvećene Gospi od Anđela. Tekst je sličan tekstu Hvala uz svaki čas; pretpostavlja se da je dio pretpovijesti Hvala. Taj tekst naizgled bez strukture i koji potječe iz prvih godina franjevačkoga bratstva već izražava ono što će postati jednom od glavnih tema Franjine duhovnosti: hvaljenje.

Franjo je postajao sve svjesnijim da je molitva svih kanonskih časova u biti pohvalna molitva. Stoga, molitvi hvale Crkve on ne dodaje neki dodatak, nego svojim Hvalama dublje ulazi u hvalu Crkve. Franjo je naime izgovarao tekst Hvala uz svaki čas prije kanonskoga teksta i čak prije Časoslova Djevice Marije a prethodio bi im Očenaš i kratka doksologija, tj. Slava Ocu…
HVALE UZ SVAKI ČAS
[Rubrika: Počinju hvale koje je sastavio preblaženi naš otac Franjo
i sam ih je govorio uz svaki danji i noćni čas i prije časoslova Blažene Djevice Marije. Počinju ovako: Presveti Oče naš, koji jesi na nebesima itd. sa Slava [Ocu]. Potom neka se govore jutarnje hvale21]:
1 Svet, svet, svet Gospodin Bog svemogući, *
koji jest, koji bijaše i koji će doći (usp. Otk 4,8):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57b).
2 Dostojan si, Gospodine Bože naš, †
primiti hvalu, *
slavu i čast i blagoslov (usp. Otk 4,11):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
3 Dostojan je zaklani jaganjac †
primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu *
i čast, i slavu, i blagoslov (Otk 5,12):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
4 Blagoslivljajmo Oca i Sina *
sa Svetim Duhom:
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
5 Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina (Dan 3,57b):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
6 Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, *
i koji se bojite Boga, mali i veliki (usp. Otk 19,5):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
7 Neka ga slavna hvale *
nebesa i zemlja (usp. Ps 68,35):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
8 Sve stvorenje koje je na nebu †
i na zemlji i pod zemljom, *
i more i što je u njemu (usp. Otk 5,13):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57).
9 Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu:
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57).
10 Kako bijaše na početku tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57).
11 Molitva: Svemogući, presveti, svevišnji i najviši Bože, svako dobro, najviše dobro, sve dobro, koji si jedini dobar (usp. Lk 18,19), tebi iskazujemo svaku hvalu, svaku slavu, svaku zahvalnost, svaku čast, svaki blagoslov i sva dobra. Neka bude. Neka bude. Amen. (FI 95-96)

Izvornost Franjinih Hvala: on izabire i osobno svrstava svetopisamske tekstove u 2 kitice od 4 stiha i Slava Ocu:
Prvom kiticom podsjeća na nebesku liturgiju, pred Bogom i pred Janjetom. Iz Otk 4-5 on uzima poklike triju skupina: četiriju Bića: Svet, svet, svet…; 24 staraca: Dostojan si, Gospodine, Bože naš…; nebrojenoga mnoštva: Dostojan je zaklani Jaganjac… Slijedi nesvetopisamski stih iz hvalospjeva triju mladića: Blagoslivljamo Oca i Sina… Iz istoga hvalospjeva uzima i refren: I hvalimo i uzvisujmo ga…
Nakon podsjećanja, spomena nebeske liturgije, drugom kiticom poziva sva stvorenja da mu se pridruže u sveopćoj kozmičkoj simfoniji pohvale Bogu.
Franjo je preko liturgije upoznao tekstove Otkrivenja koje je umetnuo u svoje Hvale….
Smatra se vjerojatnim da je Franjo za sastavljanje svojih Hvala uz svaki čas nadahnut podsjećanjem na nebesku liturgiju i prikazima po rimskim crkvama, impresivnim ikonografskim transpozicijama nazvanima uzvišenja Jaganjca, budući da je na prijestolu nevidljivoga Boga (često transforniranom, pretvorenom u oltar) bio Jaganjac (sačuvani primjeri u Rimu: u crkvi sv. Praksede i Svetih Kuzme i Damjana, ostali srušeni u vrijeme Renesanse da bi se izgradila modernija djela).

Ove Hvale i završna molitva daju naslutiti da se Franjo njima služio kao duhovnom katedralom, u koju je zalazio u vrijeme sedam kanonskih časova (sedam puta na dan tebe hvalim), da bi svoj glas pridružio simfoniji pohvala, bez kraja, Bogu i Jaganjcu. Malo poslije Franjine smrti Franju se prikazuje u podnožju križa, razmatrajući što je Krist za nas pretrpio. Svakako bila je to duboka Franjina sućut prema trpećemu Kristu. Ipak, valja dopustiti da se, sedam puta na dan, pripremao na molitvu časova razmatrajući najprije ne križ, nego proslavljenoga Krista, koji je, istina, trpio – on je zaklani Jaganjac, ali kojemu odsada kliče cijelo Stvorenje.
Tumačenja o Poticaju… i Hvalama…

napisao Laurent Gallant, u:
François d’Assise: écrits, vies, témoignages
édition du VIIIe centenaire (2 vol., 3418 str.)
dir. Jacques Dalarun, Paris,
Editions du Cerf / Editions franciscaines
(Sources franciscaines), 2010, str. 119-122
s francuskog prevela s. Judita Čovo