Hodočasnici u organizaciji Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića iz Šibenika počeli višednevni hod zemljom misionarskoga djelovanja prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca |
Tomislavgrad, (IKA) – Hodočasnici u organizaciji Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića iz Šibenika, u sklopu programa „Nikolinom Bosnom” započeli su u subotu 28. travnja svoj višednevni hod zemljom misionarskoga djelovanja prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca. Prva hodočasnička postaja bio je Tomislavgrad, kraljevski grad, ali i središte štovanja sv. Nikole u BiH.
Tamošnji franjevački samostan posvećen je sv. Ćirilu i Metodu, župa sv. Mihovilu, a velebna bazilika sv. Nikoli Taveliću. Nalik je starokršćanskim bazilikama u Ninu i Solinu, a građena je od 1925. do 1940. godine. Povod za njezinu gradnju bila je tisućita obljetnica krunidbe kralja Tomislava (Duvanjsko polje, 925. godine).
Euharistijsko slavlje u bazilici predvodio je rektor šibenskog Svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić. U propovijedi se osvrnuo na misionarsko Tavelićevo djelovanje u Bosni. Nakon što je navršio 30 godina, 1379. krenuo je u Bosnu koja je tada bila misionarsko područje. „Nikola se, iz svoje sigurnosti i šibenskog ozračja, dragovoljno odaziva na misionarski poziv koji uključuje brojne nesigurnosti i životne ugroze. Znao je da ga pothvat na koji kreće može stajati života. Ali on to želi, jer shvaća da njegov poziv u svećeničku službu u početku uključuje darivanje svoga života za drugoga”, rekao je fra Ivan, uspoređujući Tavelića sa sv. Maksimilijanom Kolbeom, upravo po darivanju života. Kolbe je to doslovno učinio zamjenom, „život za život”, dok je Tavelić to učinio dajući se kao jedan za mnoštvo ljudi: „Svjedočanstvo za koje je on izgorio svjedočanstvo je koje traje.” Podsjetio je da je tako bilo i sa sv. Pavlom koji je u početku proživljavao neprihvaćanje, progone i obračune, što je također dovelo do mučeničke smrti. Osvrćući se na evanđelje u kojem Isus obećava dati što god od njega zatražimo, fra Ivan je upitao što tražiti od Isusa? „Danas, gotovo kao uzrečica, najvažnije je tražiti zdravlje. Međutim, i to zdravlje može dovesti do bolesti koja je neizlječiva za čovjeka, a to je smrt. I nju nikako ne možemo izbjeći. Zato bi puno korisnije bilo da zaištemo nešto što nadilazi i to, jer je i zdravlje vremenski ograničeno. Zato tražimo, poput sv. Nikole, nešto što je puno više – život u cijelosti, a to je samo život vječni.” Život sv. Nikole završio je u ognju u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. godine. „Za onoga tko je izgarao cijeloga života, ni takav kraj nije donio ništa novo. On je za života gorio poput svijeće. I u Jeruzalemu se, u očima ljudskim, činilo kao da nestaje, ali u očima Božjim to je samo ulazak u novi život.” Fra Ivan je komentirao kako je vrijeme sv. Nikole bilo teško, no i za naše se kaže da nije jednostavno. „Želimo i naše zabrinutosti povjeriti Isusu. U povijesti našega naroda uvijek se pokazalo da je Hrvat čovjek, onaj koji surađuje s Bogom, čovjek koji Bogu prepušta zadnju riječ. Stoga i naša situacija danas, naše nestajanje kao naroda, može biti prividno. Iza toga se pokreće novi zamah i novi život po našim molitvama i zagovoru sv. Nikole Tavelića, a posebno po snazi Onoga koji nas želi kao svoje svjedoke.”
Tijekom hodočasničkog dana, šibenska skupina pohodila je Svetište sv. Ive u Podmilačju, posjetila Jajce, te molila na grobu sluge Božjega Petra Barbarića u Travniku. Ondje su upoznati s tim sjemeništarcem koji je umro na glasu svetosti (1874.-1897.), a papa Franjo priznao je njegove herojske kreposti. Vjernici u BiH svjedoče o uslišanjima i Barbarićevim zagovorima u različitim situacijama.
prenijeto s: http://www.ika.hr