ISUSOV POLITIČKI I RELIGIJSKI REALIZAM
Iz 45,1.4-6; 1Sol 1,1-5b; Mt 22,15-21
Moramo se prenijeti u povijesni kontekst cjelokupne zgode. Vrijeme je židovske pashe. U to je doba rimski namjesnik redovito znao umarširati sa svojim trupama u tvrđavu Antonia jer su takvi masovni skupovi bili redovito praćeni demonstracijama, provalama mržnje protiv Rimljana, pobunom u narodu. Pri ruci je bio uvijek ‘interventni policijski vod’ koji je redovito u krvi gušio svaku pobunu. Na drugoj strani antipolitičke demonstracije oko Isusova ulaska u grad. Mesija na magaretu, kralj mirotvorac. Za herodovce, lojalne rimskoj vlasti, sumnjiv je on tip, a za farizeje i pismoznance ozloglašeni znani heretik, koji se ne drži Mojsijeva Zakona ni otačkih predaja. Svakomu je Isus trn u oku. Sad je trenutak da ga se riješe pa mu šalju skupno poslanstvo, svoje glasnike. Kolika zapravo ironija sudbine!? Kroz cijelu je povijest Bog slao svoje glasnike s neba, a ovi sad šalju svoje protu-glasnike, protuposlanstvo Božjem jasnom glasu. Proroci i protuproroci! U očima ovih potonjih mora Isus iščeznuti s pozornice. Nepomirljivi protivnici složni su u jednome: Ukloniti, (s)maknuti Isusa. A najbolji je način prokazati ga protivnikom Rimljana, nelojalnim građaninom, buniteljem naroda. Boljeg povoda nema od svakomu mrska poreza. Jer otkad je svijeta i vijeka, nitko nije nikad rado plaćao carine ni poreze. Zavisno od odgovora Isus će dopasti u šake jednoj od struja, herodovcima ili revniteljima za Božji zakon. U oba slučaja omča i vješala su mu zajamčena.
Pročitaj više