LJUBI BOGA I BLIŽNJEGA
Izl 22,20-26; 1Sol 1,5-10; Mt 22,34-40

Da nadovežemo na ono iz protekle nedjelje: Bogu Božje, caru carevo! Novac i sve blago banalni su, jeftini, jednostavni, relativni. A Bogu pripada najljepše: Srce, cijelo biće, ljubav. Novac nije naš život i ne bi smio određivati smjernice ili pak davati koordinate u našemu životu. Ne trošiti svoj život na bezvrijedno, već ga istrošiti u ljubavi, to je temeljna zapovijed Božja. Postoji samo jedna sila sposobna otopiti svaki led, mržnju, okončati pustinju u srcima: ljubav.

Isusov se život jasno bliži kraju. Omča se oko njega neprestance steže sve snažnije, protivnici žele na svakome koraku postaviti mu zamke i stupice. U svim njihovim pitanjima prividno je riječ o za njih bitnim stvarima, a u biti njima nije do odgovora. Odgovor se po sebi razumije. Njima je do klopke u koju žele uhvatiti Gospodina. Odgovor o ljubavi prema Bogu i bližnjemu može se činiti otrcanim, ali Isus im želi reći: “Pa otvorite cjelokupnu Bibliju, zavirite u psaltir, u proroke, i što ćete naći? Ta sve je pozvano hvaliti i slaviti Gospodina, iskazivati mu štovanje, ljubav: i živo, i mrtvo. Zapravo, sve je produhovljeno i oduhovljeno. U svemu je otisak Božjega Bića i Duha. Vaš molitvenik, psaltir, završava usklikom: ‘Sve što god diše, što ima daha i Duha u sebi, Gospodina neka slavi, hvali, ljubi'”. Dakle, odgovori su jednostavni i jasni. I ako čovjek samo otvori oči, u svemu će pronaći zakonitost, svrhovitost, usmjerenost prema Jednome, Bogu. Sve ga veliča. I ljubi. A na čovjeku je da sa svoje strane, u ime stvorenja, oslobođena raspadljivosti i grijeha, oslobođena od zakona smrti dolaskom Isusovim, artikulira, sriče i izriče zapovijed ljubavi. Iz ljubavi smo stvoreni, za ljubav živimo, u ljubavi i za ljubav umiremo. Vjerovati u Boga znači isto što posvemaš­nje oslobođenje od bilo koje vrsti zarobljenosti.

Kao da želi Isus reći slušateljima: ‘Učite iz povijesti. Nije li cjelokupna vaša povijest samo vidljivi i zorni znak i znamen Božje ljubavi prema vama. Promotrite samo što je sve za vas učinio Otac moj. Shvatite da ste stvoreni iz ljubavi, bića ljubavi, i živite ono što jeste! Odsvirajte i otpjevajte do kraja melodiju koju je u vas Svevišnji usadio. Stvoreni ste za bezgraničja, i zašto se uvlačiti u svoje puževe kućice. Pustite svoja krila ljubavi, zaveslajte životom, dosegnite Bezgraničnoga koji beskrajno ljubi. I budete li vjerni svojemu određenju, onomu na što ste pozvani, bit će suvišne sve te vaše umotvorine, ta praznozborenja i natezanja oko zakonskih trica i zakučica. Zašto ste ugušili maštu u svojemu srcu i glavi, zašto ste prigušili sve čežnje u vas usađene? Oslobodite sile ljubavi u sebi, pa će vaš život i život vaših bližnjih biti ozareniji, razgaljeniji, slobodniji. Ponovno će zasjat sunce nad vašim močvarama i imat ćete pred sobom jasni cilj svoga života, poziva i poslanja. U tome je sva životna mudrost, u tome su sav Zakon i  Proroci’.

Mahatma (=čovjek velikoga i dugog duha i daha!) Gandhi ostavio je oporučno svoj testament, a Indijci su ga urezali u crnu mramornu ploču. Među ostalim tu stoji: “Čovječe, uprisutni si u ovom trenutku lice najsiromašnijeg i najbjednijeg čovjeka koga si bilo kada u životu susreo. Zaustavi i zapitaj se, je li korak koji namjeravaš u ovom trenutku učiniti od ikakve koristi tomu bijedniku”. To je kriterij za našu ljubav prema Bogu i bližnjemu, to je ujedno i kriterij koliko smo daleko odn. blizu kraljevstva Božjega, zapravo, koliko nam je daleko ili blizu naš Bog u kojega (mislimo da) vjerujemo.

Fra Tomislav Pervan