Sv. Petar Alkantarski, prezbiter I reda

spomendan 19. listopada

Petar je rođen 1499. g. U Salamanci je završio nauke i stupio u Franjevački red te postao svećenik. U redu je vršio različite službe. God. 1554. dobio je dopuštenje da može strože vršiti Pravilo. Oko njega su se zatim stala okupljati braća koju je poticao na pokoru, post, ustrajnu molitvu i strogo siromaštvo. Žar za spasenjem duša potakao ga je na propovijedanje. Imao je silnih uspjeha. Pomagao je savjetima sv. Tereziji Avilskoj u njezinim pothvatima među karmelićanima. Pisao je i djela, u kojima iznosi osobno asketsko iskustvo, koje se uglavnom temelji na pobožnosti prema Kristovoj muci. Umro je 18. listopada 1562. godine.

Iz Časoslova

Sveti Petar Alkantarski (1499. – 1562.)
svećenik, utemeljitelj bosonogih franjevaca
spomendan 19. listopada
Svećenik, utemeljitelj bosonogih franjevacaSveti Petar se rodio u Alcantari 1499.godine, puno mu je ime i prezime Petar Gravito. Sa 16 godina stupio je u Red Manje braće i s oduševljenjem se oredao redovničkom franjevačkom životu.
Studirao je u Salamanki, a zaređen je za svećenika 1524. godine. Obavljao je službu gvardijana i provincijalnog ministra. Kao mladi svećenik posvetio se pučkim misijama jer je bio vrstan propovjednik.
On je poznati kao veliki pokornik i predani kontemplativac. Od papa Julija III. izmolio je 1555. godine da smije osnovati stroži ogranak franjevačkog životsa, tzcv. diskalceate ili bosonoge franjevce, a po njemu Alkantarince.
Bio je vrstan duhovni vođa Svete Terezije Avilske. Umro je 19. listopada 1562. godine, a svetim je proglašen 1669. godine. Ostavio je iza sebe knjižicu “Rasprava o molitvi i razmatranju, koja je objavljena i na hrvatskom jeziku.
Misli Svetog Petra Alkantarskog
“Neprestano sjećanje na Boga i stalna misao na Božju nazočnost promiče pobožnost; poželjno je naime, da neprestano stojiš Njemu na pogled čestom upotrebom kratkih uzdaha, koje Sveti Augustin nazivlje strelovitim molitvicama.
One naime čuvaju stav srca i zadržavaju toplinu pobožnosti. Posljedica toga jest to da je čovjek uvijek spreman na bogoljubno djelo, uvijek slobodan i pripravan da moli. Ovaj naputak je jedno od osobitih sredstava ili uzroka duhovnog života.”
Sa portala sveci.net