Dragi fra Bonavantura, vijest o Vašem prijelazu – tranzitusu plodi novim susretom s Vama. Prebirem slike Vašega lica, slušam moćnu R(r)iječ koju nam posredujete; Riječ koja ima pretvorbenu moć. Ćutim neizmjernu zahvalnost za susret s Vama. Istina, obuzima me sjeta zbog Vašega odlaska. Spomen na Vas postaje čin zahvalnosti i povjerenja u vrijednost života. Vi ste kršćanin, franjevac, mali brat; čovjek koji zrcali Evanđelje. To ste činili riječju i gestama: kao brat u osobnim susretima, kao subesjednik u razgovorima, kao navjestitelj za ambonom, kao predavač u različitim zgodama, kao profesor na fakultetu. Jednom riječju: Vi ste kršćanin zasijan Riječju i sjetvenik Riječi. U ruhu ljudske riječi kojom je pisano Evanđelje Vi ste prepoznavali utjelovljenu Riječ. Kao što je kršćanska mudrost u ljudskosti Isusa iz Nazareta prepoznati Emanuela – S-nama-Boga, tako je u Evanđelju potrebno otkriti i usvojiti poruku Božju koja nas dostvara. U tome ste jedinstven svjedok.
Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude
Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude – ove riječi ispisujem sigurnom dušom i sigurnom rukom. U njima nema prigodnosti. Njima izričem – točnije: tek kušam izreći ono što je godinama, desetljećima živo u meni (dakako, i u mnogima).
U burnim pa i prijelomnim vremenima u kojima sam živio, susreo sam mnoge uistinu velike ljude, ljude koji su obilježili ovo vrijeme svojom zauzetošću i svojom duhovnošću. Mnogi su za sobom ostavili snažan, neizbrisiv trag – i u mome životu mnogi – pa ipak, sa zahvalnošću svima njima, ispisujem ove riječi: Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude.
I OVO JE BIO FRA BONAVENTURA DUDA
Ne mogu se pohvaliti poput mnogih: naime, moje životne staze nisu se križale po putovima fra Bonaventure Dude. Tek tri neizbrisiva susreta koja ovdje navodim.
PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
Ljudima koji žeđaju za nebeskom stvarnošću, napose onima koji žele otkriti otajstva neba, doista je izazovno razmatrati o Bogu i dolaziti do sve jasnijih zaključaka o njemu. No samo razmatranje o Bogu na ljudski način ne iscrpljuje onu iskonsku potrebu da Boga promatramo licem u lice držeći to izuzetnom povlasticom i srećom koja se ima ostvariti isključivo kao konačno blaženstvo u nebeskoj slavi. No promatrati Boga licem u lice, osim što može biti duhovna ili intelektualna želja, ne može biti ljudsko pravo niti u dometu njegovih moći. Ljudima je moglo biti dano da dođu do nekih razumskih zaključaka o Bogu, ali je to daleko od izravnoga gledanja Božjega lica. Pa i onima kojima je Bog u svome milosrđu otkrivao ljepote svoga lica kako bi to prenijeli njegovu narodu, uvijek je bila povjeravano samo duhovno viđenje u mističnom zanosu nakon kojeg su prenosili određene istine u slikama svojih vizija. O tome nam svjedoči prvo čitanje iz proroka Daniela koji je već nekada u viđenju vidio očitovanje Sina Čovječjega za nas smrtne ljude.
O Porcijunkulskom oprostu
Franjino viđenje: Jedne noći, dok je molio kod Porcijunkule, pojavi se jarka svjetlost i Franjo vidje iznad oltara Isusa i Mariju okružene mnoštvom anđela.
Sveta Marija Anđeoska
Sljedbenici sv. Franje Asiškoga, a i mnogi vjernici katolici, dana 2. kolovoza slave svetkovinu Svete Marije Anđeoske, Gospe od Anđela ili Porcijunkulu.
Naziv Porcijunkula izvorno znači čestica. To je bio i naziv za šumovito-močvarnu zemljišnu česticu podno grada Asiza u Italiji, koja je pripadala jednom benediktinskome samostanu u Subiacu. Na toj čestici nalazila se, u ruševnom stanju, mala crkvica zvana Sveta Marija od Anđela ili sveta Marija od Porcijunkule.
Molitva svetom Franji (Stjepan Lice)
Sveti Franjo Asiški,
tvoja nas je sveta ludost i evanđeoska mudrost
potaknula na bratski život i evanđeosko služenje u Crkvi i svijetu.
Ti si nas svojom zagledanošću u Boga, Oca svih ljudi, sabrao u jednu evanđeosku obitelj u Crkvi i svijetu.