Dvanaesto stoljeće kršćanske ere ustalo se pod veličanstvenim izgledima. (…) Ali dvanaesto stoljeće nije dovršilo svoju trku kako ju je započelo, i kada se na dolasku večeri, nagnulo prema obzoru da otpočine u vječnosti, čini se da se i Crkva nagnula s njime, čela otežala teškom budućnosti. (…) Križ Isusa Krista nije više svijetlio na jeruzalemskim minaretima; naši vitezovi koje je Saladin pobijedio sačuvali su tek nekoliko stopa zemlje u Siriji; Grčka crkva daleko od toga da se približila Rimskoj crkvi. (…) Unutarnji crkveni izgled nije bio manje tužan. Svi napori svetoga Bernarda da uspostavi zdravu stegu malo su služili protiv preplavljenosti simonijom, raskoši i pohlepom svećenstva. (…) Ukratko, raskol i krivovjerje kojima je pogodovalo loše stanje crkvene discipline i ponovno javljanje poganskih učenja, potresali su na Zapadu Kristovo djelo. (…) Nastavi čitati DOMINIK GUZMAN I FRANJO ASIŠKI – osjetljiva mudrost i mudra osjetljivost →