Očitovanje Duha

I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
Duha Istine…(Iv 14, 16-17)

 
…svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 1, 14; 2, 1-4)

Kršćanska Pedesetnica vremenski se podudara sa slavljenjem židovske pedesetnice, Blagdana sedmica. Jedan je to od Blagdana svečanoga hodočašćenja u Jeruzalem. Stoga se i na dan prve kršćanske Pedesetnice u Jeruzalemu našlo mnoštvo Židova pripadnika raznih naroda.

Na dan prve kršćanske Pedesetnice u svijetu se dogodilo nešto novo: nastala je zajednica sabranih u ime Isusa Krista, otvorena svim narodima; rođendan Crkve – voli se reći. Nastupilo je dakle preporodno vrijeme Duhom Božjim, Obećanjem i Silom odozgor, kako je Isus navješćivao svojim učenicima.

Primajući snagu Duha Božjega i Isusovi će učenici postupno ulaziti u duhovsku novost života. Evanđeoski ulomak bogoslužja ove Svetkovine također očituje okružje i duševno raspoloženje u kojemu su se apostoli nalazili prije nego su primili snagu Duha Božjega. Do tada – iako im je obznanjena radosna vijest o Kristovu uskrsnuću – oni ostaju zatvoreni, obuzeti strahom. Radost im je povratio i ohrabrio ih Isus svojim višekratnim: „Mir vama!“. Dahnuvši u njih, dao im je Duha Svetoga i obznanio im poslanje otpuštanja grijeha.

Opis iz Djela apostolskih vodi nas u zbivanje Pedesetnice. Naime, poslije Isusova uzašašća, opet povučeni u sobu, apostoli bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i s Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom. Na dan Pedesetnice – nastavlja pisac Djela sv. Luka – svi su bili zajedno na istome mjestu i na svakoga od njih siđe po jedan od ognjenih razdijeljenih jezika i svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima… Jezicima razumljivim pripadnicima drugih naroda (Dj 2, 1slj.).

Uočljivo je da se u umjetničkim prikazima – osim u rijetkim primjerima – kao i u trećem slavnom otajstvu krunice ognjeni jezici ističu samo na likovima apostola i Isusove Majke Marije. Razlozi za to mogu se nagađati. Sigurno je ipak da se time gubi iz svijesti cjelovitost izvješća Djela apostolskih, naime da je taj događaj obuhvatio i ostale nazočne sabrane – žene i braću. Cijelu Crkvu, možemo i tako reći. Rečeno riječima sv. Pavla, svima je njima dano očitovanje Duha na korist (1Kor 12, 7).

I svima nama krštenicima –opet slijedeći Pavlove riječi – u istome Duhu Svetome daje se očitovanje Duha.

Slaveći svetkovinu Duhova svakako bismo se – i kao Crkva i kao krštenici pojedinci – trebali zamisliti o očitovanju Duha preko nas za obnovu lica zemlje. Je li to vlastito lice, izbrazdano nemirom? Lice obitelji, ranjeno nevjerom i nasiljem? Lice Crkve nedostatno vedro pomanjkanjem evanđeoske besplatnosti? Lice narodâ razderano nepravdama, orobljivanjem? Lice svijeta „opčarano“ smrću, kako netko reče? Lice planeta zemlje uništavano dotle da ne će moći prehranjivati ljude?

Ujedno, zahvaljujmo Bogu za dobre i plemenite osobe koje zrakom milosti Duha Svetoga lice zemlje čine čovječnijim. I usrdno prosimo Boga da obdari sve ljude širom svijeta darom Svetoga Duha (Zborna molitva), jer je svaki čovjek plod stvarateljske ljubavi Boga Oca, Sina i Duha.

Iz: s. Judita Čovo
HOD SKRISTOM
KROZ LITURGIJSKA SLAVLJA
I RIJEČI EVANĐELJA
Glas Koncila, Zagreb 2013.