Vjera nadvladava nemir

Tekst današnjeg evanđelja početak je Isusova prvog oproštajnog govora sa svojim učenicima.  U dva oproštajna govora i u takozvanu velikosvećeničku molitvu evanđelist je utkao Isusove riječi koje otkrivaju tajnu njegove osobe i njegova odnosa s Ocem, ali i smisao života učenika u povezanosti s njime. Pažljivi čitatelj četiriju evanđelja lako će zapaziti da se govor ovog evanđelja poprilično razlikuje od onog ostalih evanđelja. Nijedan evanđelist ne donosi protokolarno riječi iz Isusova zemaljskog života, već ih u svjetlu njegova uskrsnuća istodobno tumači za potrebe svoje kršćanske zajednice, a Ivan to čini u daleko najvećoj mjeri. To se prepoznaje već u prvoj rečenici današnjeg evanđelja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! (Iv 14,1). Tu je anđelova riječ ženama na Isusovu grobu „vi se ne bojte!“ (Mt 28,5) poprimila dublje značenje što dolazi iz usta samog Isusa i što je vjera istaknuta kao sredstvo kojim se nadvladava svaki strah i nemir.

Dobro je rečeno da je strah uvijek loš savjetnik. Zato je dobro od vremena posvijestiti sebi različite oblike straha koje nosimo u sebi. Poznati duhovni pisac Paul Tournier u jednoj svojoj knjizi govori o čovjeku koji je polazeći na godišnji odmor uzeo bilježnicu i odlučio u nju zabilježiti svaki strah s kojim se tih dana susretne. Bilježnica je uskoro bila puna, a on je na kraju priznao: „To mi je bio vrlo plodan oblik meditacije i u isto vrijeme vrlo opuštajući odmor. Nikakvo čudo, jer ništa nas tako ne sapinje i opterećuje kao strah, a ništa nas ne oslobađa kao nadvladani strah.

Isus kao izvor sigurnosti

Na razini primitivne religiozne svijesti čovjek se je bojao i svojih okrutnih božanstava kojima je prinosio različite žrtve kako bi ublažio njihov bijes. To je sigurno jedan od razloga što u Bibliji često susrećemo riječ u Božje ime: „Ne boj se!“. Nebeski glasnik, kadgod čovjeku donosi neku vijest ili ga poziva na neku posebnu službu, prvo mu želi zasvjedočiti da se Boga ne treba ropski bojati, već se u njega poudati. Tako se čovjekov strah u Bibliji pretvara u strahopoštovanje pred Bogom, pri čemu poštovanje nadvisuje puki strah. Nitko nije ljudima tako približio Boga i otkrio im njegovo očinsko lice kao Isus. Zato Isusovi učenici koji vjeruju kako ih je on naučio nemaju nikakva razloga da se uznemiruju ni onda kad ostanu u svijetu sami bez Isusa, jer su i s njim i Ocem povezani u vjeri.

Ovo je odgovor svima onima koji su Isusa iz Nazareta i njegovo učenje reducirali na razinu humanizma i etičnosti, pa o njemu govore samo kao o religioznom uzoru ili učitelju uspjela života. A on je daleko više od toga. On je: „Put, i Istina i Život“ (14,6). Budući da njegov Bog nije nekakvo bezlično biće koje upravlja svemirom ili najdublja tajna čovjekova Ja, već Otac, to je onda i Isus jedini put k Ocu. On ne kaže da se jedino po njemu dolazi k Bogu, jer Boga ljudi zamišljaju na različite načine. Isus kaže da je jedini put k Ocu, jer on je jedini ljudima Boga objavio kao Oca i zato je Otac prepoznatljiv samo po njemu.

Kako Isusa slijediti?

Isusova rečenica „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ vrlo je jasna, ali ona ostavlja prostor za mnoga pitanja. Isus se pojavio u ljudskom tijelu i objavio ljudima Oca. U tom smislu Isus misli da su svi koji su njega vidjeli mogli vidjeti i Oca. No znademo da su i njegovi suvremenici na Isusa gledali različito i da su se dijelili s obzirom na pitanje, tko je on ustvari. To pogotovo vrijedi za današnje vrijeme. Na Isusa su se pozivali i hipiji opravdavajući svoj stil života, kao i oni koji su njegovim učenjem željeli pravdati nasilnu promjenu društva. Od njega su napravili „superzvijezdu“ u modernoj rok operi. Na njega se pozivaju uvijek iznova razni kritičari društvenih pojava koje im ne odgovaraju, suprotstavljajući im uvijek nekakvo svoje vlastito viđenje Isusa i njegova učenja.

Kršćani danas imaju priliku puno čitati o Isusu i zasigurno mnogi znaju puno o njemu. No unatoč tome ostaje i danas Isusov prigovor učenicima: „Da ste upoznali mene…“ (14,7). Kako se danas i gdje može Isusa upoznati? U Crkvi, zajednici vjernika, u kojoj nas njegov Duh Branitelj trajno sve dublje uvodi u njegovu istinu (14,26l; 16,13). Samo Duh Sveti nam može otkriti što Znači njegova riječ „Put i Istina i Život“. U Duhu ćemo spoznati da Isus nikad nije birao lakši put, već je bio dosljedan u vršenju volje Očeve. On može za svoje biti Istina, jer je uvijek stajao uz istinu, ljubav i blagost, iako je znao da će ga to dovesti na križ. Pred Pilatom je pokazao kako je najveća istina o čovjeku u činjenici da je istina često nemoćna pred silom. Spremnim prihvaćanjem smrti iz ruke Očeve, Isus je nadvladao i onaj zadnji čovjekov strah te svojim uskrsnućem ušao u Očevu slavu. Zato je on svojima i obećanje vječnoga života, Život u osobi. Amen

fra Ivan Dugandžić

preuzeto s: www.franjevci.info.hr