Promatramo li kako Isus tumači starozavjetne zapovijedi možemo zaključiti da je njegovo tumačenje radikalno i da je u njemu zahtjevniji od farizeja i pismoznanaca. Pogledamo li zapovijed koja zabranjuje ubojstvo i nastavimo li Isusov način promišljanja, onda vidimo da je njome zabranjena i srdžba, uvreda, prezir i svađa. Ubojstvo je, doista, prvi grijeh opisan u Bibliji nakon grijeha Adama i Eve. To je Kajinov grijeh kod kojega krv njegova brata vapi u nebo. Riječ je o najvećem grijehu protiv čovjekova dostojanstva, pa ova zabrana obvezuje sve i svakoga, uvijek i posvuda. Odatle se izvodi i obveza obrane života, od očuvanja vlastitoga života, preko života najbližih do one obveze koju imaju ljudi odgovorni za živote drugih ljudi na razini svijeta, države ili nekoga mjesta. Ovom je zapovijedi zabranjeno i neizravno izazivanje smrti ili dovođenje u smrtnu opasnost kad se dopušta neimaština, prilikom rizičnoga ponašanja u prometu i slično. Naravno da pod ovom zapovijedi valja promatrati i pobačaj. Kršćani su to razumjeli od samih početaka kršćanstva, pa se u drevnom spisu poznatom kao Didahé ili Nauk dvanaestorice apostola kaže i ovo: »Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj nakon rođenja.« Po ovom su se i kršćani i Židovi razlikovali od svoga poganskoga okruženja. Slično vrijedi i za eutanaziju kojom se oduzima onaj dar života koji je Bog dao svakoj osobi. Taj život ponekad može sa sobom donositi i križ, ali nitko, pa ni sama osoba o kojoj je riječ, nema pravo taj Božji dar utrnuti. Osoba treba drugačiju vrstu pomoći – medicinsku, psihološku, duhovnu – kako bi mogla podnijeti bol i nemoć. Konačno, ova zapovijed govori o poštovanju čovjekova zdravlja, vlastita i tuđeg. Pritom se može govoriti o neumjerenosti u jelu i piću, o zloporabi droga, o pušenju.

Ima li se u vidu zapovijed koja zabranjuje preljub, može je se razumjeti kao izraz poštovanja one Božje slike koja je u svakom čovjeku. Ona je poziv na čistoću i to prije svega na čistoću srca. Ona podrazumijeva određeno vladanje nad sobom samim, nad svojim požudama, pa je zapravo riječ o odgoju za pravu slobodu. Čovjek stoga mora upoznati sebe samoga, mora se vježbati u poslušnosti Bogu, u krepostima, u molitvi, u askezi. Svaka je vježba, istina, proces, ali se tim putem valja zaputiti da bi se uopće moglo približiti cilju. Kao povrede protiv ove zapovijedi mogu se vidjeti svaka bludnost, masturbacija kao izraz egoistične potrage za užitkom, odavanje pornografiji, traženje užitka za novac, te svaka vrst emotivnih veza koje bi uključivale spolnost, a nisu unutar one slike koju je ljudima dao Bog. Bračnu ljubav valja promatrati kao darivanje i savez. Kad se netko sasvim daruje, onda je taj dar nepovratan, a savez neraskidiv. Upravo zbog toga ljudska ljubav ne može podnijeti »pokus« nego zahtijeva potpun i definitivan dar cijele osobe. Zauvijek.
Konačno, zapovijed protiv krivokletstva polazi od vjere da je Bog istina i da je Isus put, istina i život. Stoga i kršćanin mora živjeti u istini. Ponekad je pozvan i podnijeti mučeništvo za istinu, kao što je to bio slučaj s brojnim svecima kroz povijest. Ovoj se zapovijedi protivi svako lažno svjedočanstvo i krivokletstvo, svaki neosnovan sud, svako ogovaranje i kleveta. Sveti Ignacije Antiohijski ovako je pisao: »Svaki dobar kršćanin mora biti spremniji tvrdnju bližnjega spasiti nego osuditi; ako ne može spasiti, neka pita kako je on razumije; pa ako je razumije loše, neka ga ispravi s ljubavlju; a ako to nije dosta, neka traži sve prikladne načine da se on, dobro je razumijevajući, spasi.« Vidljivo je iz ovoga, kao i iz cjeline Isusova nastupa u evanđeljima, da je svrha istine spasenje čovjeka. Nije istina sama sebi svrhom.

Isus nam nudi mogućnost da radikalno živimo Božju volju. U prvom čitanju rečeno nam je: »Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran« (Sir 15,15). Još je jasnije da je to moguće nama kršćanima otkako je u krštenju na nama ostvareno ono što je Bog obećao po proroku Ezekielu: »Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe« (Ez 36,26-27). Svi mi imamo toga Duha. Svima nam je omogućeno da živimo evanđelje. Samo se trebamo odvažiti!

fra Darko Tepert OFM