Ivan krsti i pripravlja put Gospodinu poput Ilije koji ima doći i kojega su Židovi očekivali kao preteču Mesije. Poziv na obraćenje, koji je u ovom krštenju prisutan, može se shvatiti kao poziv na novi život. Crkveni oci prepoznali su u tome događaju i poziv na obraćenje, ali pripravu kršćanskoga krštenja. Tako je jedan od trojice velikih Kapadočana, Grgur Nazijanski, pisao: »Dok je Ivan krštavao, Isus je pristupio, bez sumnje da čitavoga starog Adama pokopa u vodi. Krstio se prije nas, za nas posvećujući rijeku Jordan.«
Slika je preuzeta od apostola Pavla koji krštenje vidi kao uranjanje u smrt Kristovu. Stari je čovjek pokopan da bi iz vode izišao, uskrsnuo novi čovjek. Isus je izišao iz vode i cijeli je svijet zajedno sa sobom izdigao.
Jedna istočna tradicionalna ikona prikazuje Isusovo krštenje u Jordanu tako da se između dvije strme stijene vide u dubini mračne vode Jordana. Isus uranja u taj mulj, kao da ulazi u mračne ponore našega svijeta i u ponore našega srca, kako bi na svoju kožu i kosu primio našu rastrganost i naše beznađe. Isus je kršten vodom naše stvarnosti, opran je svim vodama ovoga svijeta, kako bi oprao, očistio i razbistrio mračne bujice našega života, prljavu vodu našega svijeta. On koji je bez grijeha, staje u red s grešnicima, kako bi na svoja leđa prihvatio naš grijeh.