Slavimo svetkovinu Svete Marije Bogorodice.

Naša vjera da je Marija doista Bogorodica, da je rodila Boga – Sina Božjega –, govori o Bogu koji je odlučio doći kao Bog, ne kao neki izvanredan čovjek, ne po posredniku, nego osobno. Sam Bog dolazi i uzima pravo ljudsko tijelo, pa u njemu prepoznajemo i Boga i čovjeka. U Djetešcu koje promatramo u jaslicama Bog nas blagoslivlja svojom prisutnošću.
U prvom čitanju Svetkovine Svete Marije Bogorodice nalazimo starozavjetni svećenički blagoslov kojim su židovski svećenici na velike blagdane blagoslivljali narod. Blagoslov se sastoji od tri paralelna retka kod kojih se prvi stih sastoji od zaziva Gospodina i zapravo moli za njegovu blizinu i prisutnost. Pritom je nad narod triput zazvano sveto Božje ime. To je ono ime koje obično izgovaramo Jahve, a bilo je objavljeno Mojsiju pred gorućim grmom. Židovska i kršćanska predaja oduvijek izbjegava izgovaranje toga imena u molitvama, pa ga i u ovom današnjem čitanju zamjenjuje naslov Gospodin. Važno je međutim znati da je tu prisutno upravo ono osobno Božje ime koje izriče prije svega da on jest, ali i da je bio i da će uvijek biti. On je bio, jest i bit će uz nas.
To je molitva ovoga blagoslova koji triput zaziva sveto ime Božje tražeći najprije njegov blagoslov. U Starom zavjetu blagoslov donosi snagu, plodnost, puninu. Ovdje svećenik moli da uvijek prisutni Gospodin ispuni čovjeka prije svega svojom prisutnošću. Zato je s time i povezana molitva da Gospodin čuva narod i svakoga pojedinca u njemu. Gospodin čuva, stražari nad narodom, poput stražara koji dan i noć bdije da neprijatelj ne bi mogao ući u grad.
Drugi zaziv Božjega svetog imena povezan je s molitvom da on svojim licem obasja narod. To je još snažnija molitva za njegovu prisutnost. Samo je Mojsije imao povlasticu da stupi u Božju prisutnost i da ga gleda licem u lice. Nakon toga njegovo je lice isijavalo božansko svjetlo. Ovaj blagoslov za cijeli narod moli ovu povlasticu. Biti obasjan Božjim licem znači uživati u njegovoj prisutnosti koja čovjeku omogućava da upozna Boga. Budući da prema starozavjetnom uvjerenju čovjek ne može Boga vidjeti i na životu ostati, odmah se moli za milost. Samo nošeni njegovom milošću možemo uživati u njegovoj punoj prisutnosti.
Konačno, treći zaziv Božjega svetog imena povezan je s molitvom da on svrati svoj pogled na narod. Narod je već bio iskusio snagu Božjega pogleda. On je pogledao i vidio njihove nevolje u Egiptu, pa ih je izbavio. Sada on ponovno gleda i vidi naše nevolje i potrebe. I izbavlja. Zato, polazeći od svih naših teškoća i nevolja, blagoslov završava molitvom za mir. Hebrejska riječ šalom znači i mir, ali i puninu dobara. To je ispunjenje blagoslova.
U evanđelju je za Mariju rečeno da je sve te događaje prebirala u svom srcu, a zasigurno je i blagoslivljala svoga Sina. Doista, u židovstvu je prisutan obred kojim roditelji blagoslivlju svoju djecu.
U tom blagoslovu sinovima se želi da im Bog učini kako je učinio rodozačetnicima izraelskih plemena, Efrajimu i Manašeu, a kćerima se želi da im učini kako je učinio pramajkama Izraela, Sari, Rebeki, Raheli i Lei.
Tim se blagoslovom podsjeća na starozavjetna obećanja, a blagoslov završava svećeničkim blagoslovom iz prvoga čitanja. Roditeljski blagoslov jedina je prilika u židovstvu kad ovaj svečani blagoslov nije pridržan svećenicima.
Neka i nad svakim od nas, kao nad Božjim djetetom, bude zazvan trostruki blagoslov Božjega imena. Uživajmo u njegovoj prisutnosti, zaštiti i punini dobara.
I dajmo drugima da osjete njegovu blizinu te im pomozimo da uživaju u njegovoj prisutnosti, zaštiti i punini dobara!

fra Darko Tepert OFM

(Preuzeto dozvolom autora)