Međureligijski molitveni susret „Dan duha Asiza” u crkvi Sv. Franje

Međureligijski molitveni susret „Dan duha Asiza” u zagrebačkoj crkvi Sv. Franje održan je u subotu 27. listopada, na kojem su sudjelovali predstavnici Evanđeoske pentekostne Crkve, Evangeličke Crkve, Islamske vjerske zajednice, Makedonske pravoslavne Crkve, Saveza baptističkih Crkava u Republici Hrvatskoj, Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve.

Na susretu koji su organizirali Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Kaptol – Zagreb i Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije nakon uvodne riječi gvardijana samostana fra Zdravka Lazića govorili su i molili za mir Danijel Berković, župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moran Rajković, imam Mevludi Arslani, protorej Kirko Velinski, đakon baptističke crkve u Zagrebu Željko Lovrec, protojerej stavrofor o. Slobodan Lalić te zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Odgovarajući na geslo ovogodišnjeg „Dana duha Asiza” i pitanje svetog Franje „Gospodine, što želiš da ja učinim?”, Danijel Berković iz Evanđeoske pentekostne Crkve istaknuo je kako je starozavjetni prorok Mihej već poručio svim ljudima kako treba činiti pravicu i hoditi s Bogom.

Župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moran Rajković istaknuo je kako unatoč religijskim različitostima, čovjek teži za mirom. Smatra kako je svim religijama izgradnja društva.

O važnosti okupljanja na međureligijskom molitvenom susretu u cilju izgradnje mira u društvu govorio je ef. Arslani. „Želim biti primjer djevojkama i mladima iz Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića te svake godine planirano dolazim na ovaj susret u promociji mira. Postajemo licemjeri kad govorimo o miru, a ne zalažemo se za njega”, poručio je.

Svoga prvog sudjelovanja na „Danu duha Asiza” prisjetio se protorej Kirko Velinski koji je toga dana prije 15 godina stigao u Zagrebu, a put ga je odveo na molitvu u crkvu Sv. Franje. On smatra kako se odgovor na ovogodišnje geslo susreta pronalazi u molitvi „Oče naš” gdje se kaže „Neka bude volja tvoja”. Prema riječima protoreja Velinskog, najprije se treba odreći svoje volje kako bismo radili prema Božjem naumu.

Đakon baptističke crkve u Zagrebu Željko Lovrec istaknuo je važnost toga molitvenog susreta zbog poruke mira koja se odašilje svijetu. Lovrec je istaknuo kako nam je Isus dao putokaz kao odgovor na geslo „Gospodine, što želiš da ja učinim?”: „Novu zapovijed dajem vam: ljubite jedan drugoga!” (Ivan 13,34).

Da se s radošću odaziva na međureligijski molitveni susret „Dan duha Asiza”, istaknuo je protojerej stavrofor o. Slobodan Lalić. „Mir je dar odozgo. Gospodin od nas želi da učinimo ovaj svijet dobrim mjestom za život i da živimo u miru”, poručio je o. Lalić.

Govoreći o onome što spaja različite religije, biskup Šaško istaknuo je kako pripadnike raznih religija ujedinjuje činjenica da vjeruju da su stvorena bića te da vjeruju u Boga i vječni život. Mons. Šaško poručio je kako je bogat glazbeni program koji je bio održan na ovogodišnjem međureligijskom molitvenom susretu dokaz univerzalnosti glazbe koja ujedinjuje te se ne mogu razabrati različitosti religija.

Moderator molitvenog susreta bio je Igor Kanižaj, a u glazbenom dijelu nastupili su: Danijela Sisgoreo Morsan, Zbor „Ašk” Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića, Hor Hrama Preobraženja Gospodnjeg Srpske pravoslavne Crkve, Mješoviti pjevački zbor crkve Sv. Blaža te fra Miroslav Petrac.

Međureligijska molitva za mir Dan duha Asiza započela je još 1986. g. Na poziv pape Ivana Pavla II. u talijanskom gradiću Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili su se visoki predstavnici kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija da svatko na svoj način, ali na istom mjestu moli, posti, šuti i hodočasti s istom nakanom – za mir u svijetu. Od tada se svake godine u svijetu i u nas obilježava Dan duha Asiza, osobito su to kao svoje poslanje i dio vlastitog identiteta prihvatile franjevačke zajednice.

prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU – B

I S U S – SVJETLO SVIJETA

Jer 31,7-9; Heb 5,1-6; Mk 10, 46-52

Prvo čitanje povezuje s evanđeljem navještaj spasavanja i iscjeljenja slijepih. Jeremija naviješta nakon pada Samarije spas ostatku, u neko buduće, mesijansko vrijeme. Isus je ozbiljenje tog vremena u povijesti. Treba samo otvoriti oči, srca i duha, i pronaći u Isusu odgovor, odnosno ‘svjetlo na prosvjetljenje naroda’ (Lk 2,32). Tekst se uklapa i u poruku današnje misijske nedjelje. Misionari moraju biti oni koji otvaraju oči za Isusa Krista, svojim životom, primjerom, svjedočanstvom. Isto se mora zbivati i u našem neposrednom okružju.  Biti svjedokom svjetla u Isusu Kristu. I zato je pred svakim od nas upitnik: Koliko smo otvoreni ili slijepi, koliko smo sposobni čuti i vidjeti, iskusiti onu nevjerojatnu sreću koju je doživio slijepac Bartimej kod koga se Isus zaustavio? Sreća, doživljena, čovjeka obvezuje za cijeli život. Zato onaj tko ju je doživio ne može ne govoriti, svjedočiti.

Pročitaj više

Tri sestre članice Bosansko-Hrvatske provincije Školskih sestara franjevki primile misijski križ

Davne 1926. papa Pio XI., potaknut željom da se Radosna vijest navješćuje među ljudima koji ne poznaju Krista ili su u materijalnoj oskudici, utemeljio je Svjetski dan misija koji se obilježava predzadnje nedjelje u listopadu. Ovogodišnja 92. Misijska nedjelja posebno je znakovita i svečana za nas, Školske sestre franjevke (ŠSF) Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Naime, tri su sestre Provincije 21. listopada u sarajevskoj prvostolnici tijekom večernjeg euharistijskog slavlja, koje je predslavio Vinko kardinal Puljić, primile misijski križ kao znak misijskog poslanja i službe koju će uime svoje Zajednice započeti i vršiti u Ugandi (Afrika).

Pročitaj više

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU – B

NOVI ČOVJEK ILI NOVI POREDAK

Iz 53,10-11; Heb 4,14-16; Mk 10, 35-45

Odlomak iz Izaije čitamo u njegovoj cjelini na Veliki petak. Isus u evanđelju najavljuje svoju smrt, po treći put, a učenici su spori u shvaćanju, slijepi pored očiju, gluhi pored ušiju. Nakon godina drugovanja kao da nisu ništa naučili u Gospodinovu okružju (poslije će Isus uputiti isti prigovor onoj dvojici na putu u Emaus). U našem svakodnevnom životu nema većeg razočaranja nego kad nakon godina drugovanja i prijateljevanja s nekom nama dragom osobom na kraju shvatimo da nas ta osoba nije ni shvatila ni razumjela, unatoč svim našim osobnim pokušajima da joj se približimo, podarimo svoje misli, osjećaje, nakane, svoje životne planove. S istim se problemom suočavao svakodnevno i Isus. Dok on s jedne strane govori o svojoj smrti (r. 32-34), oni se međusobno prepiru o mjestima s desne i s lijeve. Namjesto ‘fotelja’ Isus od njih traži samo jedno: Ići za njim, poći njegovim križnim putom. Što im nudi? ‘Kalež’, novo ‘krštenje’, gorčinu, suze, znoj. Mučeništvo kao konačnicu vjernosti njemu, Učitelju.

Pročitaj više

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU – B

IZDRŽATI ISUSOV POGLED

Mudr 7,7-11; Heb 4,12-13; Mk 10,17-3

Problem i pitanje vječnog života ujedno je pitanje živog Boga u čovjekovu životu te zajedništva s njime. Bez Boga vječni je život vječna smrt. Zato se oduvijek čovjeku nametala misao, kako urediti svoj život da bi bio osmišljen i na kraju imao sretni ishod u vječnosti. Problem je to teoretske i praktične mudrosti života koja se slijeva u spoznaju Boga i zajedništvo s njime. (Prisjetimo se Isusova oproštajnog govora u Ivanovu Evanđelju gdje Isus govori o ‘vječnom životu’ kao egzistencijalnoj ‘spoznaji njegova Oca’ – Iv 17,3, u povijesnoj pojavi onoga koga je Otac poslao: Isusa Krista). Dakle, upoznati Isusa Krista, s njime drugovati, vrhunac je spoznaje u kratkom ljudskom životu.

Pročitaj više

Održan XVIII. redovni nacionalni kapitul Franjevačkoga svjetovnog reda te susret s međunarodnim pohoditeljima fra Pedrom Zithom, OFM i Andreom Karlović

U kući susreta Tabor u Samoboru je od 5. do 7. listopada održan XVIII. redovni nacionalni kapitul Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-a). Na kapitulu su prisustvovali članovi Nacionalnog vijeća OFS-a, zastupnici svih pet područnih bratstava, zastupnici Frame, nacionalni duhovni asistenti fra Vladimir Vidović, OFMConv, fra Zvonimir Brusač, TOR, fra Mate Bašić, OFM, fra Anto Pervan, OFMCap, te predsjednici Konferencija područnih duhovnih asistenata, fra Martin Dretvić, OFMConv i fra Stipe Nimac, OFM.

Pročitaj više

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU – B

NASLJEDOVANJE KRISTA U BRAKU

Post 2,18-24; Heb 2,9-11; Mk 10,2-1

Čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku. Obdaren je slobodom, moći, odgovornošću. Sposoban je graditi i rušiti, spašavati i upropaštavati. On kroji sudbinu svoju, bližnjega i svijeta. Čovjek je bitno i životno usmjeren na druge ljude. Ne može živjeti sam. Život u samoći, osami, duhovnoj i fizičkoj, nesnošljiv je i neljudski. Poglavito su ljudi u braku i kroz brak upućeni jedno na drugo. Bračna je veza i ljubav snažnija od bilo koje druge međuljudske veze i po svojoj je naravi jedinstvena, jedincata, neponovljiva. Iz toga proistječe jasno načelo neponovljivosti i nerazrješivosti. Jer brak je daleko više od pravnog ugovora. On je u temeljima ljudske egzistencije. Brak je neprestana škola ljubavi, razumijevanja, predavanja, jedinstva, on je mjesto rasta i sazrijevanja. Zato je on i u Isusovim očima poglavito mjesto istinskog nasljedovanja, ozbiljenja njegove poruke i riječi.

Pročitaj više

5Čel 23

O onome koga je oslobodio okova i o dvama drugim čudima

1

Dok je na Petrovoj stolici sjedio gospodin papa Grgur IX., u raznim je krajevima nužno nastao progon krivovjeraca. U vrijeme toga progona neki je čovjek imenom Petar, iz mjesta Alife, bio optužen za krivovjerje i u Rimu uhvaćen među krivovjercima. Njega je gospodin papa Grgur na čuvanje predao biskupu Tivolija. On ga je pod prijetnjom da bude lišen biskupije uzeo i baci u okove. No budući da je njegova jednostavnost upućivala na nevinost, staviše ga u blaži zatvor. Neki plemići toga grada, kako se priča, želeći da biskup koga su otprije mrzili upadne u kaznu kojom mu se prijetilo, potajno spomenutom Petru savjetovahu da pobjegne. On ih posluša, jedne noći iziđe i brzo daleko pobježe. Kad je biskup to doznao, teško mu to pade i sa strahom je očekivao kaznu, ali ništa manje nije bio žalostan što se ispunila želja njegovih neprijatelja. Stoga upotrijebi svu pomnju, na sve strane razasla uhode, pronađe onog jadnika pa ga kao nezahvalnika smjesti u stroži zatvor. Zatvor je pretvorio u tamnicu opasanu jakim zidinama. Iznutra ju je obložio debelim daskama koje je učvrstio željeznim čavlima. Bacio ga je u željezne okove teške više libara, hranu mu je davao na mjeru i piće na mjeru . A kad već bila isključena svaka nada u oslobođenje, budući da Bog ne dopušta da nevinost propada , Bog mu je svojom dobrotom brzo pritekao u pomoć. Taj je čovjek stao mnogim vapajima i molitvama zazivati blaženoga Franju da mu se smiluje, jer je bio čuo da je već predvečerje njegova blagdana. Taj je čovjek imao veliku vjeru u svetoga Franju, jer je, kako je govorio, bio čuo da su ga krivovjerci veoma oblajavali. Noć uoči svoga blagdana, u suton, blaženi se Franjo smilova, siđe u tamnicu, pozva po imenu onoga čovjeka i zapovjedi mu da brzo ustane. On se prestraši i upita ga tko je on, pa ču da je to blaženi Franjo. On ustade, dozva čuvara i reče: „Veoma se zapanjih i smetoh, jer ovdje je netko tko mi zapovjedi da ustanem, a veli da je sveti Franjo.“ A stražar mu odvrati: „Jadniče, lezi i mirno spavaj. Ta luduješ jer danas nisi dobro jeo.“ No dok mu svetac Božji još uvijek zapovijedaše da ustane, oko podne vidje kako se okovi na njegovim nogama raskinuše i brzo padoše na zemlju. Osvrćući se po tamnici, vidje kako se daske rastavljaju premda su pričvršćene čavlima i da mu je otvoren put za izlazak. Iako oslobođen, on zaprepašten nije znao bježati, nego je na vratima vikao i prestrašio sve stražare. Kad oni javiše biskupu da se on oslobodio okova, misleći da je pobjegao jer još nije bio čuo za čudo, biskup od straha pade s mjesta gdje je sjedio jer je bio slab. A kad je čuo sve po redu, pobožno ode u tamnicu i jasno je spoznao moć Božju i ondje se pomoli Gospodinu . Okovi su potom doneseni pred gospodina papu i kardinale. Kad su oni vidjeli i čuli što se bilo dogodilo , zadivljeni blagoslivljahu Boga .

Pročitaj više