NEDJELJA CVJETNICA – Godina C

Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Lk 22,14 – 23,56

Zašto je Isus morao umrijeti? Zašto je otišao onako mlad u smrt? Nemojmo misliti da mu bijaše lako prihvatiti sve ono što se oko njega plelo za svega njegova djelovanja. Neprestane smicalice, zamke, urote, mržnja, nataložene agresije. Omča mu se oko vrata neumoljivo sve više stezala i bivala sve uža. Jedan se naš suvremenik ovako izrazio: “Dvije je tisuće godina proteklo otkako je jedno naskroz pokvareno društvo raspelo Isusa iz Nazareta jer se ovaj usudio reći mu u brk da je pokvareno. Razapelo ga je jer je propovijedao ‘Radosnu vijest’, koja može postati opasnošću za opstanak svakoga društvenog ustroja koji živi na račun čovjekova raščovječivanja. Od straha pred ‘novim čovjekom’, koga je Isus svojim životom primjereno živio, usmrtilo je židovsko društvo Isusa, jer je dobro shvatilo kako je ‘novi čovjek’ sposoban poput dinamita raznijeti svaki društveni ustroj koji stoji na putu čovjekovu počovječivanju” (D. Savramis).

Pročitaj više

Dođite, prevrnimo stolove!

Dođite, prevrnimo stolove!

Razbacajmo sve pomno složeno!

Uklonimo svaku ispraznost koja zaokuplja našu

pozornost!

Odstranimo sve čime bismo bezazlene mogli odvratiti

od zagledanosti u ono što život čini svetim, navesti

ih da svrnu pogled sa žiška svoje duše i upuste se u

nadmetanje i trgovanje!

Pročitaj više

PETA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Iz 43,16-21; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11

ISUS KRIST: BOG NA DJELU

U ljudskoj logici razmišljanja na svaki grijeh slijedi ispaštanje, na svaku krivnju pokora, na svaki prijestup kazna. Međutim, hoće li kazna ikada moći nadoknaditi učinjeno zlo? I je li ona sposobna popraviti prijestupnika? Što bi bilo s rasipnim sinom da mu otac nije onako velikodušno oprostio? Što se događa ako se prijestupnik kazni smrtnom kaznom? Hoće li se time iskorijeniti zlo? A zapravo tko je pravedan i bez grijeha? Sam se Isus morao boriti cijela svog djelovanja protiv podjele na crne i bijele, ovce i jarce, pravednike i grješnike, pobožnike i bezbožnike. Svatko je na svoj način dužnik, svatko mora poći u svoje srce i vidjeti ondje toliko ‘preljuba’ mislima, očima, djelom, te usmjeriti kamen namijenjen preljubnici svojim preljubničkim prsima i udarati se u vlastite prsi.

Pročitaj više

Obraćenje

 

Prve rečenice starozavjetnog teksta proroka Joela pozivaju na obraćenje i vraćanje Gospodinu i to naglašavajući potrebu promjene srca „razderite srca a ne halje svoje“ te uključivanje čovjeka u taj proces „svim srcem svojim“ ( usp. Jl 2,12-13). Sami obred pepeljanja u jednoj svojoj formuli govori o obraćenju naglašavajući sadržaj cjelokupne biblijske poruke: „Obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Ove riječi su doslovno uzete iz Markova evanđelja, gdje on opisuje početak Isusovog javnog djelovanja u Galileji (usp. Mk 1,15), iako ih u sličnom obliku susrećemo kod propovijedanja Ivana Krstitelja: „Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko“ (Mt 3,2), dok treće sinoptičko evanđelje govori o potrebi donošenja plodova obraćenja (usp. Lk 3,8). Poziv na obraćenje predstavlja imperativ kršćanskoga života koji u liturgiji Crkve odzvanja uvijek  iznova a napose u korizmi.

Pročitaj više

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32

Sreća zajedništva i prokletstvo samoće

Čovjek može od Boga bježati, skrivati se, poput Adama, lutati cijelom zemljom poput prokletnika Kajina, on može kušati živjeti bez Boga i nijekati ga poput Ivana Karamazova, kušati se na nj ne osvrtati i ne postavljati pitanje njegove opstojnosti poput tolikih agnostika, koji ga ne priznaju ali i ne niječu, mogu ga potiskivati iz svijesti, zaboravljati ga, kušati mimo njega živjeti, poput bezbrojnih naših suvremenika, u konačnici se ipak sve svodi na jedno: Koga je on jednom pogledao, a svakoga je od nas pogledao šaljući nas u ovaj život, taj neće nikad izmaknuti iz njegova vidokruga, jednako kao što ni majka ne može otpustiti iz zagrljaja svog srca ni jedno od svoje djece, na ma komu kraju svijeta se ona nalazila.
Blagoslov novog početka: Izraelci su u Obećanoj zemlji, nakon sramotnog robovanja u Egiptu, polustoljetnog lutanja pustinjskim bespućima. Pred njima se otvara nova, sretna budućnost u Gospodnjem okrilju. Toliko puta kad se činilo da je sve beznadno i izgubljeno Bog je zahvatio i još uvijek zahvaća u konkretnu povijest naroda i pojedinca. Primjer su tome stari Izrael a konačna povijesna objava je Isus Krist.

Pročitaj više

Utaži nam žeđ

Utaži nam žeđ svojom pitkom Riječju, Kriste.

Žednimo u vrućini ovoga svijeta gdje lahor svetosti povremeno zapuše i osuši znojne kapi niz lice.

U vrućini brzih, nemirnih koraka, usputnih dodira u prolazu, umorni od neprospavanih noći i briga, okruženi smo ljudima a ipak izgledamo kao da sami tumaramo pustinjom.

A Riječ Tvoja osvježava i iznova obnavlja.

Pročitaj više

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9

Vrijeme je da donesemo plodove obraćenja

Knjiga Izlaska iz Mojsijeve odrasle dobi – dok je još živio na faraonovu dvoru – pripovijeda samo dvije zgode koje su se dogodile jedna za drugom u dva dana. Mojsije je ubio Egipćanina koji je tukao jednog Hebreja, a sutradan je opomenuo drugog Hebreja koji napao svoga subrata. Bio su to događaji u kojem se Mojsije pokazao svjesnim svoga hebrejskog identiteta i kao onaj koji u sukobima staje na stranu slabijega. Međutim istovremeno otkiva nam se u Mojsiju i lik čovjeka koji da bi uspostavio pravdu koristi krivu metodu, to jest nasilje, koje je samo izazvalo drugo nasilje, jer ga je faraon htio ubiti pošto je doznao da je ubio jednog Egipćanina. Mojsije je stoga pobjegao iz Egipta i dospio u midjansku pustinju gdje ga je sreća dovela do svećenika Jitra koji mu je dao za ženu Siporu, jednu od svojih sedam kćeri. No tako je postao i slugom svoga tasta te ga ukazanje gorućeg grma zatiče upravo dok je napasao njegove ovce. Prema tome u trenutku toga događaja Mojsije je čovjek koji iza sebe ima promašeni pokušaj nasilne uspostave pravde te živi u podređenom položaju u svojoj obitelji.

Pročitaj više

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Isusovo preobraženje

Post 15,5-12.17-18; Ps 27,1.7-9.13-14; Fil 3,17 – 4,1; Lk 9,28b-36

Savez koji je Bog sklopio s Abramom još prije negoli mu je promijenio ime u Abraham sastoji se od dva obećanja. Prvo je obećanje brojnoga potomstva, a drugo je obećanje zemlje. Odluka o sklapanju saveza dolazi od Boga, ali Abraham pri tome nije nipošto pasivan. Božje obećanje potomstva slijedi nakon što se Abraham potužio Bogu što nema poroda. Bez potomstva svi drugi darovi Abrahamu se čine besmislenim. Ako ne bude imao komu ostaviti baštinu, Abrahamov život ostaje zatvoren u vremenu bez budućnosti. No Bog mu kaže da onaj tko sluša Božju riječ ima potomstvo. I Abraham je povjerovao. U ovom se slučaju to odnosi na tjelesno potomstvo, ali jer se ono ostvaruje u doba kad po zakonu tijela čovjek više ne može imati poroda, Abrahamova vjera je vjera koja se uvijek i u potpunosti oslanja na Boga. Čak i onda kad se sve protivi ostvarenju Božjeg obećanja.

U drugom obećanju, obećanu zemlje, uz to što je pokazao čvrstu vjeru Abraham se pokazuje i kao čovjek koji svoju vjeru produbljuje pitanjima. Nakon što mu je Bog obećao da će mu dati u posjed zemlju u koju ga je doveo iz Ura Kaldejskog Abraham pita „Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?“. Bog odgovara naređujući Abrahamu da mu obredno prinese žrtvu koji se sastoji od jedne junice, koze i ovna, sve od tri godine, te jedne grlice i jednoga golubića. Abraham je tako i učinio te je žrtvene životinje, izuzev ptice, rasjekao na polovice kroz koje je nakon zalaska sunca prošao zadimljeni žeravnjak kao znak Božjeg prihvaćanja žrtve. Smisao te obredne geste prolaska između rasječenih životinja nalazimo u Jr 34,18 gdje stoji „A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih pola prođoše.“. Rasijecanje žrtvenih životinja jest gestualna zakletva u kojoj su dvije strane koje su sklapale savez na sebe preuzimale sudbinu rasječenih životinja ukoliko se ne bi držali onoga na što su se savezom obvezali. U ovom slučaju ono na što se obvezuje Bog jest ispunjenje zadanih obećanja, a ono na što se obvezuje Abraham jest ustrajnost u vjeri koja mu se uračunala u pravednost. Ta vjera doći će na kušnju kad Bog bude od Abrahama tražio da prinese još jednu žrtvu, to jest svoga sina Izaka (Post 22). Abraham će i tada poslušati Božju zapovijed, i unatoč svemu protivnomu, imat će potomstvo.

Pročitaj više

Korizmeni izbor

Korizma je posve osobito vrijeme. I prije nego vrijeme odricanja, ona je vrijeme vrednovanja, odabiranja. Vrijeme u kojem čovjek nastoji upoznati sebe u dubinama svoje duše, upoznati dubine života u koji ga je Bog pozvao. U koji ga je uputio.

Korizma je i vrijeme blagosti. Neshvatljive blagosti: Bog umire za čovjeka. Bog postaje prahom da bi čovjeka uveo u svjetlo. Dok smjerno i sa strahopoštovanjem slušamo riječi: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“, riječi koje nas pozivaju da hod od praha do praha preobražavamo u hod u svjetlosti, hod ususret svjetlosti, ne bi bilo dobro da se u svoj krhkosti osjetimo neznatni. Krajnje neznatni. Bilo bi dobro da se prepoznamo bliski, neizrecivo bliski i s ljudima i s Bogom. Ta prah smo zajedno s njima.

Pročitaj više