Zajednica živi od vjere u Isusa Krista, Uskrsloga. Ta je vjera istodobno i divljenje i radost, ona je i zahvala i vjernost. Tko se od zajednice udalji, imat će poteškoća s vjerom. Vjera ne živi od umovanja, mudrovanja, razbijanja glave umovanjima, već od slušanja, zajedničkoga slavljenja Boga i bogoslužja, ona živi i od zajedničkih zadaća, zajedničke misije, konkretnoga poslanja što ga imaju vjernici u svijetu. Continue reading
ČITANJA: U procesiji s grančicama: Mk 11,1-10; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mk 14,1 – 15,47
Na nedjelju Muke Gospodnje čitaju se dva evanđeoska izvještaja. Prvi o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem koji se naviješta prije mise u obredu blagoslova grančica, a drugi u misi kada se čita izvještaj o njegovoj muci i smrti. Ove godine u oba slučaja čitaju se dotični odlomci iz Evanđelja po Marku. Continue reading
Siđi do križa.
Od onoga dana kad je na Golgoti uzdignut križ i Raspeti položen u grob, križevi – ni oni iscrpljujući ni oni blagoslovni – nisu negdje izvan putova, nisu izdignuti iznad života, nisu odmaknuti od nas kako bismo se mogli opravdati da nas se ne tiču. Continue reading
Boga se ne može spoznati u slovu zakona, nego u zajedništvu s drugim ljudima (V. koriz. nedjelja B)
ČITANJA: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33
Prorok Jeremija optimističan je i realističan čovjek. On u budućnosti uvijek vidi mogućnost ostvarenja dobra, ali ne zanoseći se neutemeljenim idejama nego polazeći od konkretnog stanja u kojem se trenutno nalazi. Dok su vojno nadmoćni Babilonci opsjedali Jeruzalem Jeremija je spas svoga naroda vidio u dragovoljnoj predaji, koja bi jamčila ostanak i opstanak naroda u njegovoj zemlji. Židovi bi doduše izgubili političku samostalnost, ali povijest pokazuje da ono što garantira opstojnost jednoga naroda nije njegova politička samostalnost ili vojna snaga, nego otvorenost životu i ljubav prema zemlji na kojoj i od koje živi. Kad je doživio neuspjeh jer ga kralj i glavari nisu poslušali, nego su ga čak optužili da svojim riječima slabi vojnički duh naroda, i kad je Jeruzalem pao u babilonske ruke, prorok i patnik Jeremija i dalje ostaje optimist. U novonastaloj lošoj situaciji on u budućnost opet gleda pozitivno. Kad narod odlazi u sužanjstvo, Jeremija izgnanicima piše poslanicu u kojoj među ostalim poručuje: „Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!“ (Jr 29,6-9). To Jeremija kaže zato jer je to jedini način da narod u sužanjstvu preživi i da se opet vrati u svoju zemlju. On je uvjeren da će sužanjstvo biti privremeno i da će u njemu narod proživjeti potrebnu katarzu, a potom slijedi obnova u kojoj Bog sklapa sa svojim narodom novi savez različit od onoga sinajskoga kada je Bog Mojsiju dao Zakon. Postavlja se pitanje u čemu je novost toga saveza. Odgovori su različiti, ali se čini da se novost toga saveza otkriva upravo u tome što Bog ovaj put ne daje neki drugi novi Zakon koji bi zamijenio stari. Novost nije u sadržaju nego u načinu sklapanja Saveza. Božji zakon neće biti upisan na kamene ploče nego u srca ljudi. Tako se novi savez neće ostvarivati samo vanjskim obdržavanjem zakonskih propisa, nego u čovjekovoj nutrini. Continue reading
Duša mi je nasmrt žalosna. – rekao je Isus svojim učenicima u Getsemanskom vrtu uoči svoje muke.
Rekao je to nedugo nakon što su ga, ne razumjevši njegov govor, htjeli zakraljiti.
Nedugo nakon što je Petar očitovao da mu na pameti nije što je Božje.
Nedugo nakon što su njegovi učenici branili djeci da dođu k njemu.
Nedugo nakon što su se jagmili za prvim mjestima.
Rekao je to nedugo nakon što je trgovce istjerao iz hrama.
Nedugo nakon što su njegovi učenici čin ljubavi nazvali rasipanjem.
Nedugo nakon što se očitovalo da je mnogo onih koji daju od svog suviška, a malo onih koji daju svoj žitak. Continue reading
U šestoj postaji Križnoga puta razmišljamo kako neka žena Veronika pruža Isusu rubac da obriše svoje iskrvavljeno i popljuvano lice, a Isus joj vraća rubac i na njemu utisnutu svoju sliku.
Tko je ta žena? Odakle joj to ime? Što zapravo i ponajprije to ime znači i što označava? U evanđeljima nema spomena o prizoru sa spomenute postaje križnoga puta, već o ženama koje su pratile Isusa na križnome putu sve do Kalvarije i kojima se Isus izravno obratio. O ženi, pak, kojoj je dano ime Veronika govori neka stara legenda iz apokrifske knjige Pilatova djela iz VI. stoljeća. Continue reading
ČITANJA: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21
U svom noćnom razgovoru s Nikodemom Isus među ostalim smisao svoga razapinjanja na križu uspoređuje sa svrhom podizanja zmije u pustinji. Riječ je o događaju opisanom u Br 21,8-9. Na svom putu kroz pustinju Izraleski narod zbog nestrpljivosti počeo je govoriti protiv Boga i Mojsija, te žaliti za Egiptom. Stoga je, kako slikovito priča knjiga Brojeva, Bog na njih poslao zmije koje su ih ujedale i dosta je naroda izginulo. No to je ljude probudilo i osvijestilo. Shvatili su da su sagriješili i obratili se Bogu preko Mojsijeva zagovora. Continue reading
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići (III. koriz. nedjelja B)
ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25
O važnosti Deset zapovijedi u Svetom pismu svjedoči i sama činjenica da se one u gotovo istovjetnom obliku navode na dva mjesta u Petoknjižju. Prvi put deset zapovijedi nabrojeno je u knjizi Izlaska (20,1-17), a drugi put u knjizi Ponovljenog zakona (5,6-21). U knjizi Izlaska deset zapovijedi ‘događa se’ tri mjeseca nakon Izlaska iz Egipta. Izraelci dolaze do Sinaja. Mojsije se penje na brdo i Bog mu daje Zakon u kojem je sadržano sve što je njegovu narodu potrebno za život. Međutim, u mnoštvu različitih propisa koji se tiču svakodnevnog osobnog, obiteljskog, vjerskog i društvenog života, deset zapovijedi ima posebno mjesto. To je izraženo dvjema činjenicama. Prvo, deset zapovijedi stoji na samom početku Sinajskog zakona, te su svi daljnji propisi zapravo samo njihova detaljnija razrada. I drugo, dok ostale propise Bog govori Mojsiju koji ih onda prenosi narodu, deset zapovijedi Bog je izrekao tako da ih čitav narod čuje (usp. Izl 19,9). Continue reading
U Kući susreta Tabor u Samoboru održan XII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži
Samobor, (IKA) – U Kući susreta Tabor u Samoboru od 26. do 28. veljače održan je XII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (FRAMA) o temi „Pomoći članovima OFS-a i FRAMA-e u svjedočenju vjere u društvu”. Sudjelovalo je dvadesetak asistenata. Tečaj su organizirali Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a i Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata FRAMA-e. Continue reading
Stala Majka pod Raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom,
zaplakala gorki plač.
Možda se uopće i ne pitamo zašto ova pjesma ne gubi na uvriježenosti u puku već sedam stotina godina. Nije uzmakla ni kad ju je Tridentinski sabor zabranio u crkvama, kao i neke druge pjesme, da kićen stil ne bi zasjenio sadržaj. Međutim, kasnije Benedikt XIII. uveo ju je čak u misno bogoslužje kao posljedicu – pjesma između poslanice i evanđelja – na spomendan Gospe žalosne. Pobožnost križnoga puta gotovo da i ne možemo zamisliti bez isprepletenosti ovom pjesmom. Continue reading