Gospa od anđela - Porcijunkula

Sveti Franjo i Porcijunkula – u perspektivi hoda na putu obraćenja

O Porcijunkuli

Porcijunkula ili Sveta Marija Anđeoska je crkva nadomak Asiza u italijanskoj pokrajini Umbriji te jedno od najvažnijih mjesta Franjevačkog reda. Franjini životopisci opisuju Porcijunkulu kao mjesto, koje je sv. Franjo posebno volio te čiji mu je službeni naziv – Sveta Marija od Anđela bio posebno drag. Siromaštvo kapelice izražavalo je njeno ime; bila je na osami, u tišini, blizu bolnice za gubavce, za koje je skrbio. Ovu crkvicu, koja je bila posvećena Majci Božjoj, Franjo je dobio od opata sv. Benedikta od gore Subasia blizu Asiza (usp. Mala oporuka iz Seine 55.1774). U nju je navraćao i prije svoga obraćenja te je u njoj otkrio „…put savršenstva po duhu evanđeoske istine…“ (usp. Legenda minor svetog Bonaventure II,1.1339). Nakon što je Franjo popravio kapelice sv. Damjana i sv. Petra od Trna na red je došla i Porcijunkula. Od ove malene crkvice Franjo je načinio sjedište svoga Reda.
Pisac prvog životopisa sv. Franje piše o Franjinu odnosu prema Porcijunkuli: “Iako je u svakom zemaljskom boravištu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Božja na svakome mjestu daje Božjim izabranicima, ipak je crkvu svete Marije u Porcijunkuli doživio kao mjesto koje većma obiluje milošću.” (usp. Prvi životopis sv. Franje, 106). Franjo je želio je da se kapituli održavaju kod Svete Marije Porcijunkulske. (usp. Nepotvrđeno pravilo 18,50). Braći je govorio, da nikada ne napuste ovo mjesto (usp. Prvi životopis Tome Ćelanskoga 106.503). Sam je u njoj želio umrijeti i biti pokopan ali je narod zatražio da se njegovo tijelo prenese u grad Asiz (usp. Jordan iz Giana 50.2377). U Porcijunkuli je sveti Franjo preminuo 3. listopada 1226. preporučivši kapelicu vjernoj zaštiti i skrbi svoje braće.

Porcijunkulska kapela se prvi put spominje u jednom dokumentu iz 1045., koji se danas čuva u arhivu katedrale svetoga Rufina u Asizu. Izvorno je ona mogla biti sagrađena već u 4. stoljeću od eremita, koji su čuvali relikvije Djevice Marije. Iskopine u kripti svjedoče o prisutnosti jedne monaške zajednice iz 7./8. stoljeća. Gradnja sadašnje bazilike započela je 1569. godine upravo zbog toga što su fratri htjeli zaštititi malenu crkvicu. Ona se danas nalazi unutar velike trobrodne bazilike Svete Marije Anđeoske, čija je unutrašnjost ukrašena djelima brojnih poznatih autora iz različitih vremenskih razdoblja. Bazilika je građena po nalogu pape Pija V. od 1569.-1679. Papa Pio X. uzdiže tu bazilika na čast papinske bazilike nazivajući je “Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda.” U ovoj bazilici žive i djeluju redovnici Reda Male Braće Leonove Unije (tzv. franjevci opservanti), koji uz brojne pastoralne aktivnosti privlače velik broj ljudi, napose mladih, u tu kolijevku franjevačkog reda. Posebno su poznate procesije uz molitvu Marijine krunice subotom uvečer koja okuplja velik broj lokalnih vjernika, hodočasnika ali i turista znatiželjnika.
Kako je sv. Franjo dobio Porcijunkulski oprost
Jedne noći godine Gospodnje 1216. Franjo bijaše uronjen u molitvu u crkvici Porcijunkule kraj Asiza, kad, iznenada obasja crkvicu presjajna svjetlost i Franjo opazi iznad oltara Krista zaodjevenog u svjetlost a s desne mu njegovu Presvetu Majku okružene mnoštvom anđela. Franjo se u šutnji pokloni svom Gospodinu licem do zemlje.
Upitaše ga tada što bi želio za spasenje duša. Franjin odgovor bijaše neposredan: O presveti Gospodine, iako sam bijednik i grešnik, molim te, udijeli velikodušno svim posjetiteljima ove crkve koji se pokaju i ispovjede potpuni oprost svih grijeha.
Mnogjo tražiš, brate Franjo – odgovori mu Gospodin – ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati. Prihvaćam tvoju molbu, ali pod uvjetom da ovaj oprost u moje ime tražiš od moga Namjesnika na zemlji.
Franjo se odmah pojavi pred Vrhovnim svećenikom Honorijem III koji se onih dana nalazio u Peruđi i s priprostošću mu ispripovjedi viđenje. Papa ga pažljivo sasluša i nakon poneke poteškoće dade svoje odobrenje. Nato ga upita: Koliko godina oprosta tražiš? Sv. Franjo prihvativši odgovori: Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše.
I sretan se uputi k vratima, ali vrhovni ga svećenik pozva: Ne želiš nijedan dokument? A Franjo odvrati: Sveti Oče, vaša riječ mi je dovoljna. Ako je ovaj oprost Božje djelo, on će se pobrinuti da ga objavi. Ne želim ikakav dokument; list neka bude Presveta Djevica Marija, Krist bilježnik, a anđeli svjedoci. I koji dan kasnije, zajedno s umbrijskim biskupima i okupljenim narodom, reče kroz suze: Braćo moja, sve vas želim poslati u Raj! (Franjevački izvori)
Od tada je Porcijunkula postala hodočasničkim mjestom. Papa Siksto IV. proširio je ovaj oprost 1480. na sve crkve Fanjevačkog reda. Potpuni oprost od vremenitih kazni može se odnedavno dobiti na dan Svete Marije Anđeoske ili Porcijunkule (2. kolovoza) u svim bazilikama svetištima i župnim crkvama na svijetu. Osoba koja želi dobiti oprost mora ispunjavati slijedeće zahtjeve: pohoditi crkvu; izmoliti “Oče naš” i “Vjerovanje”; pristupiti sakramentu pokore; pričestiti se; moliti na nakanu Svetoga Oca.

Uz 800-tu obljetnicu Porcijunkulskog oprosta

Papa Ivan Pavao II., u Buli najave Velikoga jubileja 2000. Incarnationis mysterium, ističe uvjerenje Crkve da »oprost, koji Bog besplatno daje, ima za cilj stvarnu promjenu života, postupno isključivanje nutarnjega zla i obnovu vlastitoga života« (br. 9). Moliti za dobivanje oprosta, pojašnjava sv. Ivan Pavao II., znači ući u duhovno zajedništvo Crkve, u riznicu duhovnih dobara koje ona čuva po zaslugama svetih i svih onih koji iza sebe ostavljaju izobilje ljubavi, snagu dragocjenoga trpljenja i primjer istinskoga života. Zato oprost rasvjetljuje potrebu trajnoga obraćenja. On usmjerava naš hod jednih prema drugima ali I onaj prema vječnosti u okrilju zajedništva nebeske i zemaljske Crkve.
Fra Michael Perry, general Reda manje braće, prigodom slavlja Porcijunkulskog oprosta 2014. rekao je za Radio Vatikan, da kod ovog oprosta u prvom planu uvijek stoji bezgranična ljubav Božja, njegovo milosrđe te Bog koji ne prestaje pozivati nas na zajedništvo s Njim, jednih s drugima, i sa svime stvorenim. Također je naglasio da smo pozvani, poput Krista, postati službenici pomirenja, Kristova milosrđa i mira za cijeli svijet (Radio Vatikan 2. kolovoza 2014).
U ovoj godini milosrđa te povodom 800-te obljetnice Porcijunkulskog oprosta i Sveti Otac će pohoditi Porcijunkulsku kapelicu 4. kolovoza 2016. Poći u susret velikom daru Božjega milosrđa i ljubavi obasuti neizmjernošću ovoga dara te hoditi putem trajnog obraćenja – vraćanja k jedinom izvoru Kristu i življenju Evanđelja u našem vremenu i prostoru – poziv je, koji nedvojbeno dodiruje dubine mnogih srdaca u ovoj jubilejskog godini oprosta. Već dotaknuti ljepotom darivanja i primanja opraštanja nosimo ju radosna srca jedni drugima oblikujući novo lice zemlje.

s. Vinka Bešlić

Predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica čestitao imenovanje fra Ivici Petanjku

Mostar, (IKA) – Fra Miljenko Šteko, OFM, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH, čestitao je fra Ivici Petanjku na imenovanju za krčkoga biskupa, istaknuvši: “Sve franjevačke zajednice na hrvatskom jezičnom području, i ne samo njih, veoma je obradovala vijest da Te je Sveti Otac Franjo imenovao novim krčkim biskupom. Svatko je od nas dobio milost po “mjeri po kojoj mu je Krist htio dati svoj dar. On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste za izgradnju Kristova tijela. Tebe je sada zapala služba apostolskog nasljednika. Za apostolskog nasljednika se traži – kako se vidi kod Matijina izbora u Dj 12, 21 – da bude svjedokom Njegova uskrsnuća. Nema dvojbe da si ti, poštovani brate po franjevaštvu, već u svojoj dosadašnjoj zajednici svojom jednostavnošću dostatno zorno posvjedočio Njegovo uskrsnuće i da je to Crkva prepoznala kao prikladnost za apostolsku službu te ‘bacila kocku’ na Tvoju stranu. Radujem se s Tobom Tvom izboru, a Tebi uime Vijeća franjevačkih zajednica, kao sadašnji predsjednik, i u svoje osobno ime od srca čestitam na povjerenju koje Ti je Crkva iskazala. Vijest o Tvom imenovanju stigla nam je na spomendan velikoga biskupa i crkvenoga naučitelja sv. Franje Saleškoga. Znam da Te ne čeka nimalo lagan posao. Zato Ti prvo riječima toga velikoga čovjeka upućujem ohrabrenje za Tvoju novu, odgovornu i tešku službu: ‘Kolika god bila tama – blizu smo svjetla. Kolika god bila naša nemoć – do nogu smo Svemogućega!’ A potom Tebi upućujem i svoje želje: Od srca Ti želim da od sada još manje živiš iz svojih očekivanja, planova i želja, a što više – potpuno – iz Božje volje. Neka Tvoj život ne imadne nikakvog drugog središta osim Krista! Dodat ću još jednu želju, ne tako nevažnu: da i u biskupskoj časti ostaneš – mali brat Ivica.”

link

Održano plenarno zasjedanje Vijeća franjevačkih zajednica

Zagreb, (IKA) – Plenarna sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (VFZ) održana je u petak 30. siječnja u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Na zasjedanju pod predsjedanjem predsjednika VFZ-a fra Miljenka Šteke, OFM sudjelovali su svi provincijali i provincijalke, nacionalni ministri Franjevačkog svjetovnog reda za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nacionalni duhovni asistenti FRAMA-e za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pročelnici povjerenstava te ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira.
Kratki osvrt na samo zasjedanje za Informativnu katoličku agenciju dala je potpredsjednica VFZ-a s. Ivanka Mihaljević, ŠSF. Istaknula je da je na početku zasjedanja upućena čestitka novoimenovanom krčkom biskupu fra Ivici Petanjku, OFMCap., preko njegovog provincijala i člana VFZ-a fra Jure Šarčevića, OFMCap. Vijest o imenovanju je u franjevačkoj obitelji primljena s posebnom radošću jer je i sam fra Ivica bio član ovoga Vijeća dok je obnašao službu provincijalnog ministra u svojoj provinciji. Franjevci i franjevke su čestitku popratili molitvom kako za novog biskupa, tako i za povjerenu mu biskupiju. Mihaljević je dodala da je to divan događaj i priznanje cijeloj franjevačkoj obitelji.
Govoreći o sadržaju zasjedanja, istaknula je da se na sjednici osvrnulo na protekle događaje, vrednovalo se do sada učinjeno i napravljen je plan i program za ovu godinu. Izvješća o radu Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) u protekloj godini podnijeli su nacionalni ministar Stjepan Kelčić (Hrvatska) i nacionalna ministra Matea Galić (BiH). Izvješća su podnijeli i nacionalni duhovni asistenti Franjevačke mladeži (FRAMA-e) fra Milan Krišto, OFM (Hrvatska) i fra Danijel Rajić, OFM (BiH). Pročelnici i pročelnice pojedinih povjerenstava također su podnijeli izvješća. O radu Povjerenstva za duhovnost izvješće je podnijela s. M. Vianeja Kustura, CFM, a za Povjerenstvo za Zlatnu harfu fra Petar Kinderić, OFM. Izvješće je podnio i ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Mijo Džolan, OFM. Raspravljalo se i o mrežnoj stranici VFZ-a. Godišnje blagajničko izvješće podnio je tajnik i blagajnik VFZ-a Anto Matković.
U raspravi o radu u tekućoj godini poseban naglasak stavljen je na Godinu posvećenog života. Članovi Vijeća tražili su putove kako u Crkvi i velikoj redovničkoj obitelji što vjernije živjeti, tj. kako produbiti svoju franjevačku karizmu. Dakako, zajedno s Crkvom, jer jedna od glavnih karakteristika franjevačkog reda je malenost, siromaštvo, bratstvo i crkvenost, istaknula je Mihaljević.
Na zasjedanju su sudionici izvješteni i o organiziranju znanstvenog skupa o bl. Aleksandru Haleškom, svećeniku i franjevačkom naučitelju (1185. – 1245.) koji će se održati 25. travnja u Zagrebu. Od jubileja koji slijede posebno je spomenuta 800. obljetnica Porcijunkulskog oprosta (2016.).
Sljedeća sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini užem sastavu (bez predstavnika povjerenstava) održat će se u lipnju u samostanu Male braće u Dubrovniku.

link