3. korizmena nedjelja

samarijanka

Na zdencu

Četvrto poglavlje Ivanova evanđelja s razlogom se ubraja među najljepše i u teološkom pogledu najdublje stranice biblijske literature. Najljepše zbog toga što je evanđelist u stilu najboljeg pripovjedača opisao Isusov susret i razgovor na zdencu sa ženom Samarijankom, a najdublje zato što je, koristeći govor simbola, u taj razgovor utkao važne teološke teme i poruke.

Pročitaj više

Samobor: Tečaj za duhovne asistente OFS-a i Frame

U organizaciji Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (Frama) održan je XI. nacionalni tečaj za duhovne asistente u Samoboru, od 13. do 15. ožujka 2017. Bilo je nazočno tridesetak redovnika iz svih obedijencija Prvoga franjevačkog reda i TOR-a, te s. Janja Jurman iz Družbe Kćeri milosrđa TSR sv. Franje. Uvodno predavanje o suradnji prezbitera, redovnika i laika održao je mr. fra Žarko Relota. Najprije je razlučio temeljne pojmove, a potom s pastoralne strane osvijetlio ono što je navedenim skupinama zajedničko i kako mogu raditi i surađivati na dobro Crkve. Fra Zvonimir Brusač je, pošavši od dokumenata, pojasnio pojmove vođenja i animiranja te istaknuo potrebu da asistenti svjetovnih franjevaca budu osobe širine, bratskoga dijaloga, sposobne jamčiti katolički nauk i dijeliti vlastito duhovno iskustvo. Naglasio je koje su pretpostavke, polazišta i obvezna područja suradnje i ponudio kratku analizu sadašnjega stanja duhovne asistencije u OFS-u. Fra Josip Repeša je u svome izlaganju pošao od pitanja sv. Franje: „Gospodine, što hoćeš da učinim?“, te potaknuo asistente da prema članovima Frame i mladima općenito budu u stavu osluškivanja, podupiranja i strpljivog praćenja. Asistenti trebaju biti duhovnici, svjedoci Božje ljubavi, čuvari bratskoga zajedništva i jamci povezanosti s Crkvom. Očekuje se da upute bratsku opomenu u duhu evanđelja i kažu ponekad i: „Ne!“ mladima, uz jasno i argumentirano objašnjenje.

Pročitaj više

2. korizmena nedjelja

PreobrazenjeU osami brda

U Matejevu evanđelju tri brda igraju važnu ulogu u Isusovu životu i njegovu poslanju; prvo brdo je mjesto njegova čuvenog govora u kojem iznosi novi zakon kraljevstva nebeskog (Mt 5,1sl.); drugo je mjesto njegova preobraženja pred očima trojice učenika (17,1sl.), a treće je brdo u Galileji na kojemu se Uskrsli ukazuje učenicima i šalje ih u svoje ime (28,16sl.).Matej u svom evanđelju želi Isusa prikazati kao novog Mojsija koji okuplja oko sebe novi narod Božji i daje mu novi zakon, u kojemu vlada pravednost drukčija od one književnika i farizeja (5,20). Njega Otac objavljuje kao svoga Sina i traži od učenika da ga slušaju (17,5), a on na kraju kao Uskrsli jamči učenicima da mu je „dana sva vlast na nebu i na zemlji“ i tom ih vlašću šalje da njegovim učenicima učine sve narode (28,18sl).

Pročitaj više

Božja riječ je dar. Drugi su dar

marko-13-31.-624x351 - kopija

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

 Draga braćo i sestre,

korizma je novi početak, put koji vodi ka sigurnom cilju: Uskrsu, Kristovoj pobjedi nad smrću. To nas vrijeme uvijek snažno poziva na obraćenje. Kršćanin je pozvan vratiti se Bogu “svim srcem” (Jl 2, 12), ne zadovoljavati se osrednjošću već rasti u prijateljstvu s Gospodinom. Isus je vjerni prijatelj koji nas nikada ne napušta, jer i kada smo u grijehu on strpljivo čeka da mu se vratimo i tim strpljivim čekanjem pokazuje svoju spremnost na opraštanje (usp. Homilija na misi, 8. siječnja 2016.).

Pročitaj više

I. korizmena nedjelja

Tada mu pristupi napasnik

Znademo da evanđelja ne sadrže sve ono što je Isus govorio, a kamoli proživljavao. Svaki je evanđelist za potrebe svoga zamišljenoga djela iz mnoštva predaje o Isusu izabrao samo ono što mu se činilo posebno važnim. Zato se evanđelja, uza svu sličnost, uvelike razlikuju. Na prvi pogled može nam se činiti neobičnim da čak trojica od njih četvorice donose izvješće o Isusovoj kušnji koju mu je priredio đavao prije početka njegova javnog djelovanja. Ako se prirodni ljudski osjećaj nekako teško miri s onako niskim načinom njegova dolaska na svijet i siromašnim životom među siromašnim ljudima, tim više se čudimo da je dopustio đavlu da ga onako drsko napastuje. Da smo mi slabi ljudi trajno napastovani, to još nekako shvaćamo, ali on, Sin Božji…

Pročitaj više

8. nedjelja kroz godinu (26. veljače 2017.)

U evanđeoskom odlomku Isus kaže: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara.« Mi ipak ponekad počinjemo služiti drugim gospodarima. Na neki se način otimamo Bogu jer želimo svoju slobodu. Tako težimo za materijalnim bogatstvom misleći da nad tim bogatstvom imamo vlast i misleći da tim bogatstvom možemo vladati. U stvarnosti tada gubimo vlast i nad samima sobom te počinjemo služiti bogatstvu, služiti ljudima i različitim drugim silama. Bog nam, s druge strane, omogućava da imamo vlast nad sobom samima.

Pročitaj više

Svečana akademija u povodu 100. obljetnice od spašavanja gladne djece

fra-didak-01Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije u suorganizaciji manifestacije Didakovi dani organizirao je svečanu akademiju u povodu obilježavanja 100. obljetnice od spašavanja gladne djece (1917.‒2017.). Akademija se pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, člana predsjedništva BiH dr. Dragana Čovića i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića održala u srijedu 22. veljače u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.

Pročitaj više

7. nedjelja kroz godinu (19. veljače 2017.)

Ove nedjelje u evanđeoskom odlomku Isus nas vrlo živo podsjeća na to koje je poslanje kršćanina u ovome svijetu. On je već ranije rekao svojima da su sol zemlje i svjetlo svijeta. Sada pokazuje kako to biti. Kad kršćaninu netko učini nešto nažao, kad ga možda iskorištava, on se mora sjetiti da je to vrijeme da se počne vježbati u svakodnevnom življenju služenja. Na taj način nasljeduje Isusa koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za druge. Također, kad netko stavlja na kušnju moju strpljivost, vrijeme je da zastanem, duboko udahnem, pomolim se i zamolim za hrabrost da živim velikodušno. Upravo je o tome riječ: o velikodušnom načinu života. To se ne odnosi samo na materijalnu velikodušnost, nego i valikodušnost životnih stavova, vremena, svega moga postojanja. Tako moj život prestaje biti reakcija na ono što mi čine drugi, a postaje akcija. Najednom ja počinjem kreirati svoj život.

Pročitaj više

6. nedjelja kroz godinu (12. veljače 2017.)

Promatramo li kako Isus tumači starozavjetne zapovijedi možemo zaključiti da je njegovo tumačenje radikalno i da je u njemu zahtjevniji od farizeja i pismoznanaca. Pogledamo li zapovijed koja zabranjuje ubojstvo i nastavimo li Isusov način promišljanja, onda vidimo da je njome zabranjena i srdžba, uvreda, prezir i svađa. Ubojstvo je, doista, prvi grijeh opisan u Bibliji nakon grijeha Adama i Eve. To je Kajinov grijeh kod kojega krv njegova brata vapi u nebo. Riječ je o najvećem grijehu protiv čovjekova dostojanstva, pa ova zabrana obvezuje sve i svakoga, uvijek i posvuda. Odatle se izvodi i obveza obrane života, od očuvanja vlastitoga života, preko života najbližih do one obveze koju imaju ljudi odgovorni za živote drugih ljudi na razini svijeta, države ili nekoga mjesta. Ovom je zapovijedi zabranjeno i neizravno izazivanje smrti ili dovođenje u smrtnu opasnost kad se dopušta neimaština, prilikom rizičnoga ponašanja u prometu i slično. Naravno da pod ovom zapovijedi valja promatrati i pobačaj. Kršćani su to razumjeli od samih početaka kršćanstva, pa se u drevnom spisu poznatom kao Didahé ili Nauk dvanaestorice apostola kaže i ovo: »Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj nakon rođenja.« Po ovom su se i kršćani i Židovi razlikovali od svoga poganskoga okruženja. Slično vrijedi i za eutanaziju kojom se oduzima onaj dar života koji je Bog dao svakoj osobi. Taj život ponekad može sa sobom donositi i križ, ali nitko, pa ni sama osoba o kojoj je riječ, nema pravo taj Božji dar utrnuti. Osoba treba drugačiju vrstu pomoći – medicinsku, psihološku, duhovnu – kako bi mogla podnijeti bol i nemoć. Konačno, ova zapovijed govori o poštovanju čovjekova zdravlja, vlastita i tuđeg. Pritom se može govoriti o neumjerenosti u jelu i piću, o zloporabi droga, o pušenju.

Pročitaj više

Sveti Konrad Pjačentski, pokornik, pustinjak, franjevački trećoredac (1290. – 1350.)

sveti konrad iz piacence

spomendan 19. veljače

Sveti Konrad rodio se godine 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze Galeazzo Visconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.

Pročitaj više