Sveti Konrad Pjačentski, pokornik, pustinjak, franjevački trećoredac (1290. – 1350.)

sveti konrad iz piacence

spomendan 19. veljače

Sveti Konrad rodio se godine 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze Galeazzo Visconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.

Pročitaj više

Sveta Koleta djevica, obnoviteljica klarisa (1381. – 1447.)

sveta_koleta

spomendan 7. veljače

Sveta Koleta Boillet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.

Pročitaj više

Sveti Pavao Miki

sv pavao miki

6. veljače

Sveti Pavao Miki, po narodnosti Japanac, a po zvanju isusovac, živio je u prijelomno doba povijesti svoga naroda. Uslijed pada središnje vlasti dinastije Ashikaga-Shogunates Japan je gotovo kroz 100 godina postao poprištem beskonačnih borba između brojnih daimyja, tj. feudalnih knezova. Nešto slično kao i u Italiji prije ujedinjenja. Sredinom XVI. stoljeća militaristički vođe Oda Nobunaga i Toyotomi Hideioski postavljali su pomalo temelje narodnog jedinstva i postupnoga smirivanja stanja, ali to je potpuno bilo ostvareno tek u idućem stoljeću.

Pročitaj više

Sv. Petar Krstitelj

 

mucenistvo svetog petra krstitelja

  1. veljače

Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zemlje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još petoricom redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinut, Petar je uhvaćen i uz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno mučeništvo podnijeli su 5. veljače 1598. godine.

Pročitaj više

Sv. Josip Leoniški, prezbiter, I. reda

sv-josip-leonski1

spomendan 4. veljače

Josip Desideri, prije Eufranije, rođen je 1556. u Leonessi (Rieti). Kao sedamnaestogodišnjak pristupa u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, u 30. godini života, odlazi u Carigrad, gdje pruža pomoć zatočenim kršćanima. Zbog toga se zamjerio sultanu pa je bio uhićen i mučen, osuđen na smrt, ali je čudesno izbjegao smrti. Pomilovan je te prognan iz Otomanskog carstva. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu među siromašnim pukom. Posebno su ostale zapamćene njegove molitve kojima je umnožio kruh za gladne i potaknuo da provre izvor za žedne. Bolovao je od čestih groznica s glavoboljama, a na tijelu je imao otvorene rane od pokorničkog mučenja i bičevanja. Teško je obolio te je dva puta bio podvrgnut složenom kirurškom zahvatu. Dok su ga operirali, bolove je podnosio s križem u ruci. Preminuo je u Amatrici 4. veljače 1612. godine. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim. U svojoj mu se boli utječu bolesnici koji boluju od raka.

Pročitaj više

5. nedjelja kroz godinu (5. veljače 2017.)

Kad se čitaju riječi Knjige proroka Izaije iz današnjega prvog čitanja: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onoga koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi«, ne možemo se oteti dojmu kako se Isus snažno oslanja na ovakav starozavjetni nauk. I Isus, naime, u središte pozornosti postavlja potrebe svake osobe. On sâm na njih odgovara i tome poučava svoje sljedbenike.

Pročitaj više

4. nedjelja kroz godinu (29. siječnja 2017.)

Blaženstvima u Evanđelju po Mateju započinje veliki Isusov Govor na gori koji je upravljen u prvom redu Isusovim učenicima. Svako od osam blaženstava započinje prvim stihom koji sadrži blagoslov upravljen određenoj skupini ljudi, dok drugi stih sadrži obećanje koje je razlog blagoslova. Valja uočiti da prvo i osmo blaženstvo donose isto obećanje: »Njihovo je kraljevstvo nebesko«. Kao da nam izraz »kraljevstvo nebesko« kaže da su sva obećanja u ovim blaženstvima zapravo različite manifestacije kraljevstva nebeskoga. Tako bi kraljevstvo nebesko, obećano siromasima duhom i progonjenima zbog pravednosti, podrazumijevalo utjehu žalosnih, posjedovanje zemlje za krotke, sitost za gladne i žedne pravednosti, milosrđe za milosrdne, gledanje Boga za one čistoga srca, te Božje sinovstvo za mirotvorce.

Pročitaj više

3. nedjelja kroz godinu (22. siječnja 2017.)

Prvo čitanje vraća nas u ozračje Božića te govori o narodu koji je u tmini hodio, a vidje svjetlost veliku. Ova svjetlost koja je zasjala o Isusovu rođenju, svijetli i sada kad nam evanđeoski odlomak donosi početak njegova javnog djelovanja. Ista je tama o kojoj je riječ. To je svijet kojemu je potrebno spasenje, oproštenje, nada. Isto je i svjetlo. To je Krist.
U evanđeoskom odlomku nalazimo ga u Kafarnaumu gdje rasvjetljava tamu neznanja svojim poučavanjem, tamu grijeha pozivanjem na obraćenje, tamu zatvorenosti u sebe upućivanjem poziva učenicima, tamu boli ozdravljajući ljude. Po tome Krist je svjetlo ukoliko poništava neznanje i grijeh, ukoliko otvara ljude za druge i ukoliko unosi u njihov život zdravlje. On nije svjetlo koje bi svijetlilo zasljepljujućim sjajem. On svojim svjetlom ne nanosi bol ni neugodu. On nije ni poput neonske svjetiljke koja ne dopušta sjene. On je više poput svjetla svijeće, koje treperi, koje ponekad nešto ostavlja u sjeni, nedorečeno i ne sasvim jasno, ali svakako razgoni tamu i unosi boju u život. On je svjetlo topline i nježnosti.
U jednom od svojih djela papa Benedikt XVI. napisao je: »Božji je znak jednostavnost. Božji je znak djetešce. Božji je znak u tome da je htio postati malen za nas. Tako on kraljuje. On ne dolazi u moći i izvanjskom sjaju. On dolazi kao djetešce – ranjivo i potrebno naše pomoći. On nas ne želi obuzeti svojom veličinom. On poništava svaki strah od njegove veličine. On traži našu ljubav: zato postaje djetešce.«

Pročitaj više

2. nedjelja kroz godinu (15. siječnja 2017.)

Današnje prvo čitanje donosi tekst iz drugog dijela Knjige proroka Izaije. I to prvi dio Druge pjesme o Sluzi Gospodnjem. Ova pjesan nastavlja misao Prve pjesme o Sluzi Gospodnjem (Iz 42,1-4 ili 42,1-7), gdje je taj Sluga predstavljen kao prorok, izabran od Boga i od Boga podržan. Njegovo je poslanje da »donosi pravo narodima« (Iz 42,1) i u tome je postojan dok do kraja ne izvrši zadatak (Iz 42,4). Usto, njegovo je djelovanje pod znakom Božjega Duha (Iz 42,1), te on nadilazi ostale proroke, jer sâm uvodi narod u Savez, a pucima daje svjetlost (Iz 42,6). U današnjem odlomku ovaj Sluga progovara i obraća se »otocima« i »narodima dalekima« (Iz 49,1). Oba ova izričaja šire prostor djelovanja toga proroka izvan područja izraelskoga naroda. Kada se u Starom zavjetu govori o »otocima«, onda su to ponajprije zapadni krajevi u odnosu na Izrael, to jest prostori istočnoga Sredozemlja iz kojega su u biblijske krajeve stizale drugačije kulture i civilizacije. Izričaj »narodi daleki« paralelan je s prethodnim stihom. Sluga na taj način poziva daleke i strane narode, te im opisuje svoj poziv.

Pročitaj više