KRŠTENJE GOSPODINOVO

Iz 43,1-4.6-7
Dj 10,34-38
Lk 3,15-16.21-22

Krštenje Gospodinovo je jedan vidik bogojavljenja, teofanije. U Isusovu liku ponazočuje se među nama Božji miljenik, vidljivom postaje Slava Gospodnja-Kabod Jahve. Duh se na nj spušta, ne da bi ga uveo u službu, poput starozavjetnih proroka, nego da bi ga pred svim ljudima potvrdio, podario mu ‘vlast i moć’ nad svim silama. Ovdje se može navesti usporedba sa starozavjetnim prorocima. Na po­četku Isusova djelovanja nemamo nikakvu posebnu vizi­ju, nikakav specifični događaj ili doživljaj koji bi upućivao na neki posebni Božji zahvat u Isusovu životu, kao u životu starozavjetnih proroka, koji su — milom ili silom — bili istrgnuti iz uhodanosti života.  Prisjetimo se samo mnogih opiranja, rezervi, zatezanja, prigovora, odbijanja te teške službe koja je mnogima postala ‘kobna sudbina’, svrša­vajući redovito nasilno. Riječi koje se nad Isusom izgo­varaju u trenutku kad se on svrstava u povorku grješnih ljudi, koji žele primiti Ivanovo krštenje obraćenja, riječi su samo potvrde na eventualni Isusov upit za sebe, nakon što je trideset godina proveo u skrovitosti Nazareta, tko je i što te koja mu je misija u svijetu. Dolazi nebeski autentični od­govor. Makar je ona scena s dvanaestogodišnjim dječakom u Hramu bila do­voljna da i njemu i nama dadne jasni odgovor, da Isus od svog početka živi pod ‘Božjom zvijezdom’, ipak on prema Poslanici Hebrejima mora slušati, osluškivati, čeka­ti Očev nalog. Odgovor dolazi s Neba, a artikulirat će ga poslije sam Isus, zanosno pozivajući sve pod svoje okrilje, jer ‘sve mu je predao Otac njegov’ (usp. Lk 10,22).

Pročitaj više

Bogojavljenje

ZVJEZDANI TRENUTAK VJERE I ČOVJEČANSTVA

Iz 60,1-6; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

U ovome božićnom krugu svetkovanja doživljava čovječanstvo svoj pravi zvjezdani trenutak. Sve stoji u znaku betlehemske zvijezde i Zvijezde koja iz Jakova izlazi (usp. Bileamovo proroštvo: Br 24,17), koja se spušta nad Isusom. Kao što reče tragični St. Zweig, nijedan umjetnik nije neprekidno umjetnik. Sve ono bitno što mu uspijeva stvoriti, stvara u nekoliko rijetkih trenutaka nadahnuća. Jednako i povijest u neprekinutu lancu niže očicu za očicom, činjenicu za činjenicom, kroz tisućljeća godina, da bi se pojavio jedan zaista povijesni, zvjezdani trenutak za svijet i čovječanstvo. Takav se trenutak i događaj zbio u Isusu Kristu. Taj trenutak odlučuje o stoljećima, tisućljećima, zapravo o vječnosti. Trenutak Isusova rađanja i objave svijetu, već kao dijete onim zvjezdoznancima čini ga neopozivim za sva pokoljenja i određuje život pojedinaca, naroda pa i tijek cjelokupnog čovječanstva. U njemu se usredotočuje, usredištuje sudbina svih nas.

Pročitaj više

Preminuo fra Emanuel Hoško

Na svetkovinu Svete Bogorodice Marije, 1. siječnja 2019. g., preminuo je prof. dr. sc. fra Emanuel (Franjo) Hoško.

Naš brat je preminuo u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva, u Rijeci u hospiciju ‘Marija Krucifiksa Kozulić’.

Pogreb člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Emanuela Franje Hoška bit će u petak 4. siječnja u 12 sati na Groblju Trsat.

Nakon dugogodišnjih obolijevanja i opiranja bolestima, fra Emanuel je prije nekoliko tjedana doživio (kako smatraju liječnici) moždani udar te je nakon svega toga morao biti podvrgnut dvjema teškim operacijama. Nakon toga više nije dolazio k svijesti.

Jedno vrijeme je proveo u KBC-u na Sušaku, te je posljednje vrijeme bio u riječkom hospiciju “Marija Krucifiksa Kozulić”, gdje je jedino mogao dobiti adekvatnu njegu s obzirom na teško stanje u kojem se nalazio.

Fra Emanuel je posljednje godine života provodio uglavnom u miru samostana na Trsatu te je, zahvaljujući ponajviše trsatskim novacima koji su se brinuli za njega svakodnevno, sudjelovao u životu bratstva u skladu sa svojim mogućnostima i zdravstvenim stanjem. Također je, unatoč teškim zdravstvenim problemima, uvijek pokušavao biti barem malo aktivan u znanstvenom i spisateljskom radu koji je i obilježio njegov život.

Lako mi je zamisliti tu veliku trojku dok fra Bonaventura Duda polako govori: “Ovako ću vam reći, imao si pravo brate Zvjezdane a i ti si imao pravo brate Emanuele,  ali smo se sada svi iznenadili!”

Dušu našega brata fra Emanuela preporučamo vašim molitvama i Božjoj dobroti i milosrđu.

POKOJ VJEČNI DARUJ MU, GOSPODINE!

I SVIJETLOST VJEČNA NEKA MU SVIJETLI!

Vijest preuzeta sa stranica svetišta Majke Božje Trsatskeofm.hr

NOVA GODINA: BOG U VREMENU

 

Za kršćansko poimanje povijesti od samog početka bitno je temeljno iskustvo svijest da s njime, s kršćanstvom, odnosno s Isusom Kristom dolazi do prijeloma i obrata u tijeku ljudskog događanja. Bez povijesnog događaja u osobi Isusa Krista, bez Isusova djela, kršćanstvo bi se rasplinulo u najobičniji mit, a evanđelja bi posjedovala samo simbolično značenje. Povijesnost Isusa Krista je zasvjedočena, a sve drugo vezano uz njegovu osobu prepušta se činu vjere. Povijest nije kružno gibanje, kao u drugim religijama, već ima svoj početak, trajanje i svoj svršetak. Cjelokupna povijest prije Isusova dolaska dade se najsažetije izraziti prvim redcima Poslanice Hebrejima. ‘Mnogo puta i na razne načine…’ Pascal, genijalni matematičar i vatreni kršćanin, veli kako je slijed naraštaja kroz četiri tisućljeća navješćivao isti događaj: Dolazak Mesije. Cijeli jedan narod, a ne samo pojedinci, navješćuju pojavak ovoga Jedinstvenog i Jedincatog u vremenu.

Pročitaj više

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA – Godina C

Ljubav prema Isusu

ČITANJA: Sir 3,2-6.12-14; Ps 128,1-5; Kol 3,12-21 (ili: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84,2-3.5b-6.9-10; 1Iv 3,1-2.21-24); Lk 2,41-52

Evanđelje po Luki sa svom jasnoćom tvrdi kako je Marija začela po Duhu Svetom i potom rodila dijete Isusa. Stručno rečeno, Isus nije imao biološkog oca, nego je njegovo začeće plod posebnoga Božjeg zahvata. Stoga i u Isusovu rodoslovlju evanđelist Luka obazrivo navodi da je on bio, kako se smatralo, sin Josipov, (Lk 3,23). To drugim riječima potvrđuje njegovo djevičansko začeće, i upućuje na to da ono što su znali Marija i Josip nije bilo poznato ljudima među kojima su u svoje vrijeme živjeli. Tajna Isusova začeća po Duhu Svetomu sve do Isusove smrti ostala je po Božjem određenju tajnom Nazaretske obitelji. Zbog toga nije čudno što sveti Luka bez ikakva ustručavanja naziva Josipa Isusovim ocem. I to ne samo onda kada taj naziv stavlja u usta ljudima koji su Isusa smatrali pravim Josipovim sinom, nego Josipa Isusovim ocem naziva i sama Marija.

Pročitaj više

O ti maleno dijete

 

Ima li koga hrabrijeg od tebe,  Betlehemsko Djetešce?

Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući

za sebe.

Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,

kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje

ljubavi?

O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja

u ljubavi.

U ljubavi do kraja.

Pročitaj više

Pred jaslicama

Pred otajstvom Kristova utjelovljenja, pred tajnom svem svijetu otkrivenom, u čudesnom divljenju uvijek iznova okupljamo se pred jaslicama, prizorom koji pripremamo s tolikom ljubavlju i s jednim velikim ciljem, shvatiti i dohvatiti ljepotu dara u Božjem dolasku k čovjeku, pridružujemo se svake godine klicanju anđela i cijele Crkve u božićnoj svetoj noći.

Sveti naš otac Franjo je često razmišljao o poniznosti koja se objavila Utjelovljenjem Sina Božjega te je 25. prosinca 1223. želio Božić proslaviti u Grecciu.

Pročitaj više

ROĐENJE GOSPODINOVO, BOŽIĆ

Božja prisutnost među ljudima

Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

Prije nekoliko godina imao sam priliku gledati jedan kratki film koji prepričavam po sjećanju. Možda se potkrade i pokoja pogreška, ali se nadam da će poruka biti jasna.

Radnja filma odvija se u Japanu za vrijeme i netom poslije Drugoga svjetskoga rata.
U nekom selu oženio se jedan mladić i vrlo brzo nakon vjenčanja regrutiran je u carsku vojsku. U ratu je doživio, vidio, pa i sam činio svašta: ubojstva, mučenja, silovanja, paleži, protjerivanja ljudi iz njihovih domova itd. Sve je to doživio i preživio, ali se nakon rata nije vratio kući. Budući da ga nitko nije vidio ni mrtva ni živa smatrali su ga nestalim.

Pročitaj više

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA -Godina C

Susret Marije i Elizabete

Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

Prorok Mihej živio je u vrijeme judejskih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Vladanje tih kraljeva pokriva razdoblje od 740. do 687. god. pr. Kr. To je vrijeme kada je asirski kralj Tiglat-pileser III. 732. godine sa svojom vojskom osvojio Damask, a deset godina kasnije (722.) i Samariju, prijestolnicu Sjevernog izraelskog kraljevstva. Pad Samarije bila je velika opomena za Judeju i Jeruzalem. No opasnost koja je Judeji i Jeruzalemu prijetila izvana nije bila jedina nevolja na koju upozorava prorok Mihej. U narodu je bilo lažnih proroka te sudaca i svećenika koji su primali mito, a uz štovanje jedinoga pravoga Boga sve više su se prakticirali i kanaanski poganski kultovi.
U takvu lošem ozračju prorok Mihej upozorava na sve negativnosti u društvu. Ali, njegova oštra proročka riječ isto tako naviješta bolju budućnost koja je povezana s dolaskom tajanstvenog idealnog vladara koji će donijeti mir.
Betlehem kao mjesto njegova rođenja označuje da on dolazi iz loze kralja Davida čiji je otac bio Betlehemac Jišaj. Međutim, njegovo podrijetlo starije je od čitave Davidove loze. On potječe od vječnosti, a žena koja ga treba roditi, također je prikazana kao osoba unaprijed određena za tu ulogu.
Bibličari pokušavaju odgonetnuti na koju se povijesnu osobu odnosi ovo proroštvo. Mnogi misle da se odnosi na dobrog kralja Ezekiju koji je živio i vladao pošteno. Možemo reći da se ovo proroštvo u kralju Ezekiji djelomično i ispunilo. Međutim, kad je Ezekiju naslijedio njegov sin Manaše koji je bio prava suprotnost svom dobrom ocu postalo je jasno da proroštvo proroka Miheja još treba čekati svoje konačno ispunjenje.
To se događa u Novom zavjetu kada evanđelist Matej (2,6) u Isusovu rođenju u Betlehemu od Djevice Marije vidi puno i konačno ispunjenje proroka Miheja koji je navijestio dolazak istinskog vladara čitavog svijeta koji se brine za spasenje svoga naroda.
***

Pročitaj više