TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU – Godina C

ČITANJA: 2Mak 7,1-2.9-14; Ps 17,1.5-6.8b.15; 2Sol 2,16 – 3,5; Lk 20,27-38

Vjera u uskrsnuće

U ozračju svetkovine Svih Svetih i spomena Svih vjernih mrtvih kao i približavanjem kraja litrugijske godine na poseban način razmišljamo o posljednjim stvarima – smrti,  sudnjem danu, raju, paklu, čistilištu, uskrsnuću tijela i vječnom životu. U hrvatskoj crkvenoj terminologiji uvriježilo se o tim temama govoriti kao o posljednjim stvarima, što je prijevod grčke riječi eshatologija.

Međutim, postoji u Crkvi, pogotovoj rimskoj, i druga, latinska, terminologija koja govor o posljednjim stvarima naziva „de novissimis“. Doslovno bismo preveli:  „o najnovijim stvarima“,  kao kad govorimo o najnovijim vijestima. Naime, kad kažemo posljednje vijesti onda ne mislimo na takve vijesti nakon kojih više nema ničega, nego mislimo na najsvježije vijesti nakon kojih smo u očekivanju drugih još novijih vijesti.

Pročitaj više

Sveti Franjo i pravednost

Krepost pravednosti usavršava našu volju da Bogu i drugima dajemo ono što je njihovo. Za svetoga Franju, pravednost je Bog sam, kao što kaže u Pohvalama Bogu: „Ti si pravednost!“. Onima koji su boravili u samotištu piše da neka traže najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu. Jedino ako priznajemo Boga za Boga i dajemo mu dužnu hvalu, moći ćemo prepoznati da sve dolazi od njega i da nam ništa ne pripada, osim grijeha. „I blago njemu, jer dok daje caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21), njemu ništa ne ostaje“ (Opom XI, 4).

Onaj koji priznaje Boga i klanja mu se, zadobiva mudrost i jednostavnost koja onda rađa pravednošću (usp. 2 Čel 142). Nemoguće je tražiti pravednost u našem ili tuđem životu, u društvu i u međuljudskim odnosima, ako prije ne prepoznajemo da pravi poredak može biti jedino u Bogu. Koji je to poredak koji je jedini ispravan, pravedan i božanski? To je poredak ljubavi ili „ordo caritatis“ koji vrednuje, sudi, daruje i vlada po ljubavi. Jedino je ljubav punina i savršenstvo i jedino ona može uspostaviti savršeni red. Ako tako budemo gledali na svu stvarnost, onda nam neće biti teško odreći se svega da zadobijemo Boga, njegovo kraljevstvo i njegovu ljubav. Tada će biti jasno ono što evanđelje kaže, ali i sveti Franjo ponavlja: „Blaženi progonjeni zbog pravednosti, jer njihovo je kraljevstvo nebesko“ (NPr, XVI, 10). Onaj tko ima ovu „puninu“ u sebi, ne može stavljati nikakvo stvoreno dobro iznad Boga. Znači li to da se ne treba brinuti zbog nepravdi u svijetu?

Franjin odnos prema novcu, npr. pokazuje da je bio jako osjetljiv na nepravdu, čak do te mjere da je i za milostinju smatrao da je to novac koji pripada siromasima. „A milostinja je baština i pravednost koja se duguje siromasima, a nama ju je stekao Gospodin naš Isus Krist“ (NPr, IX, 8). Činiti drugačije značilo bi potkradati siromahe i biti nepravedan prema samome Bogu. On stvorene stvari promatra prije svega u redu ljubavi koji vlada u Bogu. Budući da se je Krist koji je sam Bog zbog nas ponizio i „svukao“ od svoga božanskog veličanstva (usp. Fil 2, 7), koliko više smo mi to dužni učiniti radi Boga i drugih. Ako je sam Bog sućutan prema siromasima i na poseban način se brine o njima i štiti ih, potvrđujući tako njihovo dostojanstvo, i čovjek mora priznati da su ta dobra prije svega namijenjena onima kojima je najviše potrebno. Sva ta dobra su, dakle, u odnosu i prema Bogu i prema drugima. Ovaj Franjin stav je utjecao na sve one koji su ga htjeli slijediti, redovnike i laike, pa i kraljeve. Papa Pio XI. u svojoj enciklici „Rite expiatis“ iz 1926.g., tj. o sedamstotoj obljetnici smrti svetoga Franje, potvrđuje da je ovaj Franjin duh duboko utjecao na oblikovanje društvenog života.

U duhu Franjevačke karizme, tražiti promjenu društva uvođenjem prava i pravednosti, moguće je jedino ako u temelju stavimo Siromašnog Krista i ako priznajemo da dobra koja nam je Bog dao, prije svega pripadaju onima kojima su najpotrebnija. To nije toliko čin našega milosrđa prema njima, nego više pravednosti, jer im vraćamo ono što je njihovo. Ipak, ako bi netko htio uspostaviti ovakav društveni poredak jedino na ljudskoj razini, kao ljudsku pravednost, tada bi počinio najveću nepravdu prema čovjeku. Bez dubokog odnosa prema Bogu, bez ovog temeljnog duhovnog stava da je blažen onaj koji posjeduje Njega i vrši Njegovu volju, zakon bi se mogao vršiti jedino izvana, a to je onda protiv svake pravednosti. Čovjek će ostaviti sva dobra, ako je stekao ono najviše – Boga samoga, ali ako toga nema, ostaje samo vanjski zakon u kojem nema prostora za ljudski duh i dušu. Franjevci mogu u korijenu promijeniti društvo jedino ako budu tražili Kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost, jer sve će se ostalo nadodati.

                                                                                                          Mirjana Pinezić

                                                                                                          Mala franjevačka obitelj   

Biskup Rogić kapitularkama: Pozvani smo biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan

ŠIBENIK (IKA) 

Družba sestara franjevki od Bezgrješne održala je od 21. do 25. lipnja u svojoj Kući matici u Šibeniku redoviti vrhovni kapitul, koji je imao izborni i radni dio. Misao vodilja vrhovnog kapitula bila je u duhu sv. Franje Asiškoga: Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti.

U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe.

U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić.

Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.

Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan“.

Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi Sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena.

Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio stablu i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti.

A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.”

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

TIJELOVO – SVETKOVINA TIJELA I KRVI KRISTOVE

Lk 9,11b-17

Sve što jest, što na bilo koji način opstoji, jest tajna, velika. Fizičari ne mogu dokučiti tajnu materije, tvari. Pa ni svjetla. Je li svjetlo zraka ili čestica? Bog je tajna, stvorenje je tajna, čovjek također. Tajna ostaje nerješiva, o-tajna. Problemi se mogu rješavati, zagonetke također, ali tajne ne. Tajni se može samo pristupiti. Nježno, s osjećajem odgovornosti. Zato uvijek kad čovjek pokušava dosegnuti Boga, svijet ili sebe, dotiče u biti jednu veliku tajnu.

Pročitaj više

Održana jubilarna 35. Zlatna harfa

 

Na ovogodišnju Zlatnu harfu  u Međugorje stiglo je 2000 djece okupljene u 70-ak zborova iz šest biskupija, odnosno nadbiskupija: Mostarsko-duvanjske, Splitsko-makarske, Banjolučke, Dubrovačke, Zadarske i Vrhbosanske. Ovaj susret je organiziralo Povjerenstvo za Zlatnu harfu pri Vijeću franjevačkih zajednica povodom 35-te obljetnice njenog održavanja. Kroz sve te godine prošle su generacije organizatora, voditelja i djece koja vole pjevati. Započela je u hercegovačkoj župi Kočerin te se proširila u Bosnu, Hrvatsku, sve do Subotice u Srbiji.

Pročitaj više

Izaslanstvo Bosne Srebrene u Ruandi na obljetnicu smrti fra Vjeke Ćurića

 

 

U povodu 21. obljetnice smrti misionara fra Vjeke Ćurića, bosanskog franjevca koji je ubijen u glavnom gradu Ruande u Kigaliju 31. siječnja 1998., u posjet toj afričkoj zemlji stigli su franjevci iz Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene, kojoj je pripadao pokojni fra Vjeko.

U posjet Ruandi stigli su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, župnik u župama Sokoline i Vrbanjci fra Juro Tokalić, tajnik Provincije fra Damir Pavić i fra Josip Adrić, provincijski krojač Bosne Srebrene koji će ostati neko vrijeme u Ruandi i poučiti lokalne franjevce šivanju habita.

Pročitaj više

Čekanje

Čekanje je stav na koji nas vrijem došašća uvijek iznova poziva. Čekati zapravo znači stanovati na nekom vidikovcu i gledati dolazi li netko, izviđati uokolo približava li nam se nešto. Čekanje može također značiti: biti pozoran, pažljiv. Čekanje uzrokuje u nama dvoje: širinu pogleda i pozornost na trenutak, na ono što upravo doživljavamo, na ljude s kojima upravo razgovaramo. Čekanje širi srce. Kad čekam osjećam da nisam dostatan samomu sebi.

Pročitaj više

Smisao si i ljubav beskrajna

Ima li smisla vjerovati u smisao? – davno prije sam negdje ovo pročitala. Misli mi se zapetljaju čim riječ po riječ ovoga pitanja ponovim u sebi. I što više ponavljam, samo ispred očiju sve više i jače tjeram nagomilane slike prošlih dana kad sam ovu riječ ‘smisao’ ponovila toliko puta, sama u sebi ili uglas s toliko ljudi, pročitala na šarenim majicama ili pjevušila dok sam hodala. Kao odgovor opet sama u sebi pjevušim ovaj naslov; Smisao si i ljubav beskrajna, snažna i čudesna, nedokučiva…

Pročitaj više

Zlatna harfa Zagrebačke nadbiskupije – 2018.

Ovogodišnji susret dječjih crkvenih zborova Zlatna harfa je održan 26. svibnja s temom „DOĐITE, KLIČIMO GOSPODINU“. U franjevačkoj župi u Sesvetskoj Sopnici okupilo se oko 300 djece iz trinaest župa Zagrebačke nadbiskupije.

Ovo je 34-ta Zlatna harfa pa s ponosom mogu reći da naš dječji župni zbor „Čarobne frulice“ sudjeluju svake godine i ovo im je već trideseta harfa na kojoj sudjeluju. Bogu hvala! I čestitamo našim frulicama. 

Pročitaj više