5Čel 14

O bolesti njegova tijela

1

Tijekom toga vremena počeše njegovo tijelo tištati jači bolovi nego inače. Ali u slabu tijelu duh je spremniji : kad drukčije nije mogao, jašući na magarcu obilazio je razne krajeve i svugdje sijao sjeme riječi Božje . Duh mu je vladao nad tijelom, koje ga je dragovoljno slijedilo u svemu što je trebalo činiti .

Pročitaj više

5Čel 13

O otvaranju knjige, o ukazanju serafina i o Kristovim ranama koje su se na njemu pojavile

1

Kad se to tako zbilo, navršavala se osamnaesta godina njegova obraćenja . U to je vrijeme taj presveti muž, ostavivši svjetovnu vrevu, pošao na mjesto mira i osame. Već je trebalo podijeliti vrijeme, te jedan njegov dio potrošiti na korist bližnjima, a drugi potrošiti na blaženo povlačenje u razmatranje. Uze sa sobom nekoliko drugova da oni njegov mir brane i čuvaju od svih napada smetnji. Pošto je ondje ostao neko vrijeme i trajnom se molitvom i čestim razmatranjem na neizreciv način domogao božanske blizine, svim je srcem želio znati koju bi miliju žrtvu mogao prinijeti Gospodinu. Najpobožnije je čeznuo spoznati čime bi mogao savršenije pristajati uz Božju volju .

Pročitaj više

5Čel 12

O njegovoj ljubavi prema stvorenjima radi Stvoritelja, o poštovanju prema imenu Gospodnjem, o jaslicama za blagdan i o njegovu viđenju

1

Čovjek je Božji imao u izobilju duha ljubavi, pokazujući duboku ljubav ne samo prema ljudima nego i prema nijemim i tupim životinjama i ostalim stvorenjima. Možeš li zamisliti koliko je ljubio ovčice i janjce, zbog dara jednostavnije naravi i zbog sličnosti kojom oni u Svetom pismu predočuju Gospodina Isusa? Često bi ih naime oslobodio iz ruku onih koji su ih htjeli zaklati i povratio ih životu plativši za njih cijenu . Nije bilo teškoće glede cijene, jer što ljudi smatraju dragocjenim on je smatrao vrlo ništavnim .

Pročitaj više

5Čel 11

Kako se, moleći se na osamljenim mjestima, sukobio s đavlom, o njegovoj ustrajnosti, o načinu njegova propovijedanja, o njegovoj poniznosti i samilosti prema siromasima

1

Blaženi je Franjo na svaki način nastojao biti slobodan od svega što je u svijetu , da zaraza svjetovne brige ni na čas ne bi pomutila vedrinu njegova duha. Nastojao je biti neosjetljiv za svaku izvanjsku buku i, svim srcem obuzdavajući vanjska osjetila, posvetio se samo Bogu. Zato je često izabirao osamljena mjesta, da bi ondje mogao dušu posve usmjeriti na Boga, a kad vrijeme bude smatrao prikladnim za to, da se bavi poslovima i da rado nastoji oko spasenja bližnjih. Molitva je bila njegova najsigurnija luka, njoj se uvijek posvećivao, čak i kad je tijelo štogod radilo. Noći bi provodio u molitvi u crkvama na osami, u kojima bi često pobjeđivao mnoge strahove i mnoge zasjede koje mu je đavao postavljao . S njim se u strašnoj spodobi znao i rukama pograbiti. U takvim duhovnim vježbama potpunije poučen, postao je vrlo postojan i natopljen obiljem nebeske nauke iz čistoće duha je crpio sigurnost propovijedanja. Ako i ne bi prije razmatrao što će govoriti, govorio bi čudesno i uspješno; ako bi prije razmatrao što propovijedati, mnogo puta nije znao što reći. Tada bi to bez srama okupljenu narodu priznavao i nije ga smetalo da drugi znaju za njegovo neznanje. Zaista čudesno! Potom bi ga iznenada ispunila tolika rječitost da bi se slušatelji divili. Jednakom je postojanošću propovijedao mnogima kao i nekolicini .

Pročitaj više

5Čel 10

Kako je umnoživši žito mornare oslobodio pogibelji i kako je, iz želje za mučeništvom, išao u Španjolsku i na koncu došao pred babilonskog sultana

1

Blaženi je Franjo u šestoj godini svoga obraćenja, iz želje za mučeništvom, htio poći u sirijske strane da Saracenima propovijeda evanđelje Kristovo. Kad se ukrcao u neku lađu da onamo otplovi, zbog protivnih se vjetrova našao u slavenskim krajevima. Kad se izjalovio njegov naum i želja, budući da nije našao nikoga tko bi plovio u Siriju, jer su mornari uporno odbijali da ga povezu sa sobom, krišom se s drûgom ukrcao u jednu lađu koja je plovila u Ankonu. Po Božjem je proviđenju tu bio neki čovjek koji je sa sobom nosio potrebitu hranu, koju je predao nekom čovjeku na lađi, da je po potrebi dade Božjem svecu i njegovu drugu. Kad su mornari, zbog dugotrajne oluje koja je izbila na moru, pojeli svu hranu, dogodilo se da se hrana siromašnoga Franje Božjim djelovanjem toliko umnožila da je više dana, sve do ankonske luke, dostajala potrebama sviju. Stoga mornari, uvidjevši da su zaslugom sluge Božjega umakli pogibelji, dadoše hvalu milosrđu Spasiteljevu .

Pročitaj više

5Čel 9

O nekim čudesima koja je učinio za svoga života

1

Svetac Božji Franjo, sjajno svjetlo čudesa, imao je milost da ozdravlja, o čemu se ovdje moramo ograničiti na samo nešto malo zato što se nadamo da ćemo o tome drugdje opširnije pripovijedati . Blaženog je Franju u gradu Toscanelli u goste primio neki vitez, čiji sin jedinac bijaše hrom i posve iznemogla tijela. Premda je dijete već prešlo godine dojenja, još uvijek je ležalo u kolijevci. Vitez se ponizno prostrije pred noge blaženomu čovjeku i plačući od njega zamoli ozdravljenje svoga sina. Premda je Franjo znao da je nedostojan tolike milosti i to je govorio, ipak se svladan upornošću njegovih molbi pomolio pa dijete znamenovao križem i blagoslovio. Ono odmah na očigled i radost sviju ustade zdravo te je po miloj volji hodalo tamo-amo .

Pročitaj više

5Čel 8

Kako je propovijedao pticama, kako su životinje kod njega tražile utočište i pokoravale mu se i kako je vodu pretvorio u vino

1

Ovaj je muž zavrijedio da stigne na najviši vrhunac savršenstva kad je, pun golubinje jednostavnosti, vidio i iskusio da mu se pokoravaju ptice, zvijeri i ribe .

Pročitaj više

5Čel 7

O opsluživanju siromaštva i samoodricanju, o onome što je činio da bi se svima pokazao najnevrednijim, o štovanju koje mu je narod iskazivao i kako je učio da treba poštivati svećenike i učitelje božanskoga zakona

1

Božji prijatelj Franjo svim je nastojanjem prihvaćao sveto siromaštvo, uskraćujući sebi i ono nužno, da ne bi kadgod bio prisiljen udovoljiti svojoj želji. Nije dopuštao da se u kući nalazi neka posudica, ako bi se bez nje moglo udovoljiti krajnjoj potrebi. Pomno je i brižno ispitivao djela braće, ništa nije ostavljao nekažnjeno, ali ni onima koji su činili ispravno nije utiskivao pečat svoga karanja .

Pročitaj više

5Čel 6

Kako se preobrazio. Kako je odsutnima na čudesan način pokazao svoju prisutnost i doznao tajne tuđih srdaca

1

Kad je bio nazočan, blaženi je otac slatko tješio svoje sinove, a i odsutan ih je kadšto ne manje veselio . Kad se naime jedne noći tijelom udaljio od braće, gle, u samu ponoć, dok su neka braća počivala, a neka molila, na vratašca boravišta uđoše vatrena kola, više se puta po boravištu okrenuše amo-tamo , pojavi se okrugao sunčev sjaj i rasvijetli tmine noći. Zaprepašteni i veoma uplašeni počeše pitati što je to. Ali budući da su zahvaljujući tolikome svjetlu znali misao jedan drugome, shvatiše da je to bila duša preslatkoga oca, koja je zbog milosti posebne čistoće i zbog brige svoje velike ljubavi prema sinovima zavrijedila da od Gospodina dobije blagoslov tolikoga dara .

Pročitaj više

5Čel 5

O trima redovima koje je ustanovio blaženi Franjo, o tome kako je strogo čuvao stegu on i njegova braća, kako je napustio neko mjesto i preselio se u Porcijunkulu i kako je braću učio moliti

1

Ovaj je blaženi svetac ustanovio tri reda – kako su to simbolički nagovijestile tri crkve koje je u početku bio napravio, premda on toga nije bio svjestan – i svakom je dao pravilo života i pokazao istinski put spasenja . Bijaše naime vrstan umjetnik , po čijem se propovijedanju, uzoru, pravilu i nauku u oba spola obnavlja Kristova Crkva i trijumfiraju tri vojske onih što se spašavaju ! No ovdje je prvenstveno riječ o redu koji je on prihvatio i držao odijevanjem i zavjetom. Kojem to redu? On je Red manje braće ustanovio i tom mu prigodom nadjenuo ovo ime. Kad je naime u Pravilu pisao „Neka budu manja braća“ , izgovarajući te riječi onoga je časa rekao: „Hoću da se ovo bratstvo zove Red manje braće“ .

Pročitaj više