Sveti Franjo Asiški,
tvoja nas je sveta ludost i evanđeoska mudrost
potaknula na bratski život i evanđeosko služenje u Crkvi i svijetu.
Ti si nas svojom zagledanošću u Boga, Oca svih ljudi, sabrao u jednu evanđeosku obitelj u Crkvi i svijetu.
Otvaranje jubilarne godine
Kongregacija Školskih sestara franjevki Krista Kralja u rujnu 2019. godine obilježava 150 godina postojanja, od svog osnutka 1869. godine u Mariboru u Sloveniji. Stoga je u nedjelju, 16. rujna 2018. u matičnoj kući u Mariboru svečano otvorena jubilarna godina uz sudjelovanje sestara iz svih devet provincija i Rimske regije.
Molitva svetom Franji (Stjepan Lice)
Sveti Franjo Asiški,
tvoja nas je sveta ludost i evanđeoska mudrost
potaknula na bratski život i evanđeosko služenje u Crkvi i svijetu.
Ti si nas svojom zagledanošću u Boga, Oca svih ljudi, sabrao u jednu evanđeosku obitelj u Crkvi i svijetu.
Presveto Tijelo i Krv Kristova – Tijelovo
U četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva u Crkvi se slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Za tu svetkovinu uvriježeni su i nazivi Tijelovo – Corpus Domini, Božji dan te Brašančevo, što potječe od riječi brašno od čega se peku hostije. Blagdan je ustanovljen u XIII. stoljeću, što je potaknuto dvjema privatnim objavama.
Duh Božji
„Tko si ti, Svjetlo blago, koje me preplavljuješ i prosvjetljuješ noć moga srca? Ti si bliži meni nego što sam ja sama sebi, Ti si mi prisniji negoli sam ja sama sebi u svojoj najskrovitijoj nutrini. A ipak, nitko te ne dotiče niti te obuhvaća. I nijedno te ime ne može u sebe zatvoriti: Duše Sveti, Vječna Ljubavi.“ Uz te riječi uranjala je Edith Stein u otajstvo Duha Svetoga.
PEDESETNICA
Očitovanje Duha
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
Duha Istine…(Iv 14, 16-17)
…svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Dj 1, 14; 2, 1-4)
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO
I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Lk 24, 51
Kristovo uzašašće, naše uzdignuće
„Kada Krist trpi na križu, on je kao zrno o kojemu je on sam govorio, koje mora umrijeti da bi donijelo plod; kada je Krist okružen vjerom svojih brojnih apostola, on je zrno koje je plodom plodilo. Što je bio Isus sa svojim učenicima za vrijeme tih četrdeset dana nakon uskrsnuća? On ih poučava mudrosti zrele dobi, daje im plodonosne upute koje ih obraćaju. Potom uzlazi na nebo, to jest svome Ocu; njegovo utjelovljenje tada donosi plod te on priopćuje svojim učenicima sjeme posvećenja.” (Sv. Maksim, torinski biskup, Homilija za Uzašašće)
Lice ljubavi
Što je utisnuto u Veronikin rubac?
Trenutak? Vrijeme? Vječnost?
Trag ljubavi kojom smo ljubljeni?
Ili trag ljubavi kojom ljubimo Ljubav?
Veronikin rubac čudesni je spomen na neprolaznost.
I na prolaznost.
U nekoliko pedlja jednostavnog platna zapisano je neizrecivo i o zemlji i o nebu.
Veronikin rubac zapis je koji ne blijedi.
On blago, posve blago, žari kroz vjekove i želi nam svrnuti pozornost na vrijeme koje traje.
Na život koji živimo.
Da u tkanje naših dana i duša, u povijest našu, utkamo život Isusov.
I ne samo stradanje njegovo, nego i rođenje njegovo, odrastanje njegovo.
Njegov govor. Njegov trud.
Sve što mu je život bio. I jest.
Sve što jesmo.
Sve što smo propustili – i sve što nismo uzmogli – biti.
Sve čime smo mu poslužili.
I čime smo ga zatajili.
Ništa manje i Isus sam Veronikin je rubac naših života.
Sve što jesmo on prihvaća.
Sve što bismo mogli biti, on odražava.
Budemo li pozorni, čut ćemo njegov korak na našim putovima.
U našim dušama.
Budemo li pozorni, sve dobro oživjet će u nama.
Pridodati se njegovom liku.
Sav naš život sabrat će se u njegovom licu.
Licu ljubavi.
Stjepan Lice
Prijelaz u novo provincijsko sjedište
Na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, 9. travnja 2017., na dan spomena kada je sv. Klara s palmom u ruci započela novi život u Kristu, na simboličan način u molitvenom zajedništvu kanonski osnovana zajednica, novog provincijskog sjedišta u Sarajevu, prešla je iz dosadašnjeg provincijskog sjedišta, Bjelave 43, u novoizgrađenu kuću, Bjelave 85.
Proslavljen patron i 25. godišnjica redovničke kuće
Na svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest, u subotu 25. ožujka euharistijskim slavljem u večernjim satima proslavljen je patron i 25 godina kuće sestara u Držićevoj 31/2. Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli, koja je posvećena Navještenju Gospodinovu, predslavio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji vlč. Ivice Zlodia, župnika župe sv. Obitelji. Na početku misnoga slavlja biskup Šaško je uputio riječ pozdrava te u ime zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, zahvalio sestrama za sve što čine nesebično služeći i djelujući u Zagrebu. Ujedno je sestrama čestitao na ovoj obljetnici kao i 75. obljetnici osnutka Provincije.