DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Mudr 9,13-18b; Ps 90,3-6.12-14.17; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33

U slobodi nasljedovati Isusa Krista

Evanđelist Luka poznat je među evanđelistima po tome što na paralelnim mjestima ublažuje ili izostavlja teške izraze. Tako na primjer kod Petrove ispovijesti Luka izostavlja njegovo odvraćanje Isusa s puta muke, smrti i uskrsnuća i oštri Isusov ukor u kojem se Petru obraća rječju „Sotono!“. Luka ne opisuje detaljno Isusovo prevrtanje stolova pri izgonu trgovaca iz hrama. Nema epizode o Isusovu proklinjanju smokve. Itd.

Pročitaj više

22. nedjelja kroz godinu – C

Sir 3,17-17.20.28-29; Heb,12,18-19.22-24a; Lk 14,2.7-14

PRIJATELJU, POMAKNI SE NAPRIJED…

Pri površnu čitanju današnjeg evanđelja mogli bismo primijetiti: Zar nam treba iz Isusovih usta lekcija iz bontona, lijepa ponašanja? Posvuda postoje jasna pravila igre, svakome je njegovo mjesto dodijeljeno, suvišno se laktati. Pomak naprijed, prema dostojanstvenijim mjestima, to je stvar kućedomaćina.
Međutim, ne bismo smjeli previdjeti jednu misao iz Knjige Sirahove: ‘Pažljivo uho – želja je mudračeva’. Mudri čovjek sanja o pozornu, otvorenu uhu, uhu koje njegovu mudrost prihvaća, koje za njom žudi. Primijeniti se to dade poglavito na Boga. Gospodinov je vajni san: pozoran slušatelj. Na toliko mjesta zbori Biblija o pravilnu slušanju, posluhu Božjem glasu, riječi. O posluhu istini (usp. 1 Pt 1,22). I Isusove riječi provijava redovito žalobni uzdah o onima koji ne će da priklone svoje uši njegovoj riječi.

Pročitaj više

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu – C

Iz 66,18-21; Heb 12,5-7.11-13; Lk 13,22-30

PRED ZATVORENIM VRATIMA…

Gospodin se nalazi na odlučnom i sudbonosnom putu u Jeruzalem. Zaputio se onamo s punom odvažnošću, uspravna hoda i pogleda, a oko njega raste osamljenost, perspektive nisu ružičaste, a riječi i slike koje rabi i u kojima misli posljednji su poziv da se čovjek trgne i prihvati ovaj kairos. Sveti Luka veli, da, kad je došlo vrijeme, kad su se navršili dani da Isus bude uzet, da je Isus „stisnuo svoje lice“ („firmavit ipse faciem suam“), kao da je načinio odlučnu grimasu na licu, stisnuo šaku i rekao u sebi: „Idemo u Jeruzalem! Mjesto dovršenja!“ (Lk 9,51).

Pročitaj više

Dvadeseta nedjelja kroz godinu – C

Jr 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53

ŠTO BI BILO, DA ISUSA NIJE BILO?

Naravno da su zamorna i dosadna pitanja slična na­slovniku u stilu, što bi bilo kad bi, … da nije, … da je i sl. Svaki odgovor ima u sebi nešto proizvoljno. Jedino smisao eventualnosti ili mogućnosti daje im nekakvo opravdanje. U tom smislu pitamo se, što bi bilo da se Isus nije rodio, da je kao dijete bio ubijen, da je obolio kao mladić od raka, da je umro od tifusa i sličnih onodobnih neizlječivih bo­lesti.

Bi li nam što nedostajalo, što bi nam manjkalo? Jasno, svima nam je u svijesti slavlje Božića, slavlje Uskrsa, duhovski praznici i sl. Svi smo na Zapadu još uvijek, ba­rem izvanjski, upućeni na taj krug svetkovina i svetko­vanja vezanih za utjelovljenje, vezanih uz Isusovu riječ, kako je došao baciti oganj na zemlju.

Dospjeli smo međutim smo do povijesnog kontrapunkta, kad se stvarno moramo za­pitati, koliko je još nazočna Isusova osoba sa svom svojom zahtjevnošću u našim svijestima, pogotovo u društvu. Naš pješčanik otječe, vrijeme netragom nestaje, a s njime se gubi i svijest o Isusu Kristu. Tek konačni gubitak ne­čega dragocjenog daje nam naslutiti što smo kao dragocjenost izgubili.

Pročitaj više

MARIJA NA NEBO UZNESENA – VELIKA GOSPA, GOSPOJINA

Marija – dušom i tijelom uznesena na nebo. Vrijedi prisjetiti se okolnosti kad je ta istina vjere proglašena službenim naukom Crkve, dogmom. Vrijedi sagledati povijesno, društveno, misaono surječje, slijed zbivanja tijekom prve polovice dvadesetoga stoljeća. Naime, nakon što su filozofi proglasili smrt Boga, što je pretkazao u svome opusu već jedan Dostojevski, a njegovi zemljaci utirali put svjetskim revolucijama u miru švicarskih krajolika (Bakunjin, Lenjin), nastupilo je dvadeseto stoljeće kad je potiranjem i nijekanjem Boga logičnim slijedom došlo do potiranja i uništavanja čovjeka. Stoljeće je počelo u znaku velikih ratnih sukoba, dotada u povijesti nezapamćenih, svjetskih.

Pročitaj više

Devetnaesta nedjelja kroz godinu – C

Mudr 18,6-9; Heb 11, 1-2.8-19; Lk 12,32-48

U SADAŠNJOSTI JE PROŠLOST, SADAŠNJOST I SUTRAŠNJOST

Postoji jedna poznata istina koja glasi: Tko se ne trudi živjeti onako kako misli, prema svome uvjerenju ili svojoj vjeri, doskora će početi misliti onako kako živi i kamo ga njegova požuda te strasti  (za)vode. To će reći da čovjek i nesvjesno, ne trudi li se oko svoga života, ide silaznom putanjom, linijom manjeg otpora, ako živi bez jasnih životnih načela. Svatko nužno mora imati jasna životna načela i jasan cilj prema kome smjera njegov život.

Mora imati temeljne uvide u kompleksnu stvarnost vlastitog života i doga­đanja oko sebe, da bi ispravno mogao vrjednovati stvari, ljude, prilike. Mora imati temeljne istine i ne dati se smesti mnoštvom apstraktnih pojmova s kojima se svakodnevno suočava. I filozofija i religija su mogućnost da čovjek u svojoj svakidašnjici na trenutak zastane, produbi svoj život, svjesnije živi svoj život.   

Pročitaj više

Osamnaesta nedjelja kroz godinu – C

Prop 1,2; 2,21-23; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21

BITI ILI IMATI…

Prispodoba koju danas slušamo iz Gospodinovih usta samo je logičan nastavak prošlonedjeljnog evanđeoskog odlomka. Molitva za kruh prijeko potrebni hoće reći: Čovjek ne smije postati kruhoborac, ne smije se pretvoriti u stroj za proizvodnju niti raditi samo za fizički, tjelesni probitak ili boljitak, poput ovoga bogatog gavana. Treba se truditi oko kruha neprolaznog, životvornog.

Isus se bori protiv začaranog kruga proizvodnje i potrošnje. Proizvodi se sve više da bi se nemilice trošilo, i cijeli svijet, reklame, mediji samo potiču čovjekovu pohlepu za po­sjedovanjem, uživanjem, utjelovljenom u ovome bogatom žitogojcu. Nije nam potrebno prolaziti velegradskim ave­nijama, pješačkim zonama, da bismo osjetili zadah potro­šačkog društva. Svijet je to iluzija, luksuza, lažnih dra­gulja, staklenih perla.

Pročitaj više

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13

Cjeloživotni odnos s Bogom

U današnjem prvom čitanju biblijski pisac navodi kako je do Boga stigla vika zbog njihovih grijeha te Bog odlučuje sići i vidjeti odgovara li vika istini. O tome kako je i do koga ta vika stigla do Boga biblijski tekst šuti, ali je istaknuto to da Bog ne žele donijeti nikakvu odluku dok se sam na uvjeri u grijehe Sodome i Gomore. Neimenovani tužitelji na Sodomu i Gomoru bili su u pravu, ali Bog u slučaju optužbe koristi ‘metodologiju sumnje’.  Kad netko o drugomu svjedoči dobrotu i ljubav, Bog to ne provjerava, ali kad se netko na nekoga tuži Bog se spušta da vidi je li to doista tako. Iz toga proizlazi jasan zaključak da je Bogu stalo do toga da spasi, a ne da uništi.

Pročitaj više

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42

Životna gostoljubivost

Jedna od najvećih biblijskih kreposti jest gostoljubivost. Abraham je u svojoj gostoljubivosti i ne znajući ugostio anđele, a njegov sinovac Lot sa svojom obitelji spasio se od sodomske propasti također zbog svoje gostoljubivosti. A Sodoma je stradala upravo zbog svoje negostoljubivost prema strancima, putnicima i namjernicima.

Pročitaj više

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe

Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. Zakon koji je Bog dao Mojsiju nije vrijedio samo za onaj prvi naraštaj naroda koji je izišao iz Egipta, nego se aktualizira u svakom novom pokoljenju. Stoga Mojsije želi reći narodu da se Božja riječ čuje ovdje i sada. Ona nije na nedopenjivoj visini neba niti u nedoronjivoj dubini mora nego nam je nadohvat ruke, srca i usana.

Pročitaj više