SVETKOVINA SVETIH APOSTOLSKIH PRVAKA PETRA I PAVLA

SUBOTA – 29. LIPNJA 2019.

Na početcima i izvorima naše vjere ne nalazi se knjiga. Nije to ni Stari ni Novi zavjet, nije ni nejasna objava ni ljudsko traženje, tapkanje za smislom. Na početku imamo pojavu i osobu, djelo i lik Isusa Krista. Od svih utemeljitelja velikih svjetskih religija nitko nije kraće od Isusa djelovao, nitko nije tako nasilno umro kao on, nitko nije mlađi nestao s pozornice kao Isus. Continue reading

PRESVETO SRCE ISUSOVO

PETAK, 28. LIPNJA 2019.

Općenito je danas uvjerenje kako je srce najugroženiji čovjekov organ. Ne samo u fizičkom odn. tjelesnom već i u duhovnom smislu. Sveprisutan je infarkt, kljenut srca, najviše se umire od srčanih i kardiovaskularnih bolesti, ali je prisutna i kljenut ljubavi, infarkt, (s)lom međuljudskih odnosa, gdje se odvija borba sviju protiv svih. Continue reading

Biskup Rogić kapitularkama: Pozvani smo biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan

ŠIBENIK (IKA) 

Družba sestara franjevki od Bezgrješne održala je od 21. do 25. lipnja u svojoj Kući matici u Šibeniku redoviti vrhovni kapitul, koji je imao izborni i radni dio. Misao vodilja vrhovnog kapitula bila je u duhu sv. Franje Asiškoga: Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti.

U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe.

U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić.

Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.

Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan“.

Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi Sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena.

Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio stablu i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti.

A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.”

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

SVETI IVAN KRSTITELJ

NAPOKON OTVORENO GOVORITI O ISUSU KRISTU

Ivan Krstitelj – glas u pustinji, glas koji viče

 

Zamislimo  sljedeću situaciju. Personalni šef neke velike firme ili koncerna treba iznova imenovati glasnogovornika svoga velikog koncerna, svoje tvrtke. Prijavila se dva kandidata. Jedan krajnje uglađen, pristojan, lijepo obučen, s najfinijim manirama, onako kako dolikuje imenu i slici te velike kuće. Spretan u govoru, zna jezike, ima iza sebe karijeru, kulturan, učtiv, obrazovan, na sva pitanja odgovara znalački, kompetentno se kreće u svemu. Pokazuje svoje stručne kvalitete. Jednom riječi, sve ga preporučuje za spomenuto mjesto. Continue reading

SVETKOVINA DUHOVA

ČITANJA:
Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29b-31.34; Rim 8,8-17; Iv 14,15-16.23b-26

“Gdje je Crkva, ondje je i Duh Božji, a gdje je Božji Duh, ondje je i Crkva i svakovrsna milost”. Tom sažetom formulacijom odgovara sv. Irenej iz Liona (umro kao mučenik god. 202.) svim zavodničkim glasovima svog vremena koji su posvuda navije¬šta¬li prosvjetljenje, du¬hovsku eru, gnostički nauk, gnozu.
Dok se gnostici pozivaju na mnogovrsna iskustva duhovske i pneumatske naravi te filozofiraju o djelovanjima Duha Božjega, zanemarujući i optužujući već tada Crkvu za izdaju, Irenej se poziva na instituciju Crkve naglašavajući ono što je primio kao predaju: Samo iz Crkve teče najčistiji izvor, vrutak Duha Svetoga, dok svi drugi kopaju kladence koji ne mogu držati niti davati živu vodu (Jeremija). Continue reading

Održana jubilarna 35. Zlatna harfa

 

Na ovogodišnju Zlatnu harfu  u Međugorje stiglo je 2000 djece okupljene u 70-ak zborova iz šest biskupija, odnosno nadbiskupija: Mostarsko-duvanjske, Splitsko-makarske, Banjolučke, Dubrovačke, Zadarske i Vrhbosanske. Ovaj susret je organiziralo Povjerenstvo za Zlatnu harfu pri Vijeću franjevačkih zajednica povodom 35-te obljetnice njenog održavanja. Kroz sve te godine prošle su generacije organizatora, voditelja i djece koja vole pjevati. Započela je u hercegovačkoj župi Kočerin te se proširila u Bosnu, Hrvatsku, sve do Subotice u Srbiji. Continue reading

ISUSOVA MUKA, SMRT I USKRSNUĆE

Pravi trenutak objave Isusa Krista jest trenutak njegove smrti. Svoju vlast nad ljudskim srcima zauzima Isus u trenutku kad ljudi misle da je s njim gotovo, da je bezizlazno i besmisleno govoriti o nekakvoj misiji tog čudaka iz Galileje. On koji je kao nitko bio moćan na riječi i djelu sažetak svog života sažimlje kao patnik i u posvemašnjoj šutnji. Svu inkviziciju koja se na nj sručila u onoj odsudnoj noći i na Veliki petak prihvaća u šutnji i nikomu ne odgovara, napose ne onima koji bi se htjeli s njime zadnji put nečovječno poigrati. Odgovara Velikom svećeniku i za svoj odgovor zaslužuje smrt. Odgovara Pilatu ostavljajući ga u nedoumici glede cjelokupne namijenjene mu uloge u ovome sramotnom procesu. Šutnjom se zaokružuje krug ovog života koji je kao nitko bio jedan veliki zov Neba čovjeku. Continue reading

ISUSOVA GOLGOTA

Tko je vidio mene, vidio je i Oca! – odgovorit će Isus Filipu u Ivanovu evanđelju. U toj se Isusovoj riječi zatvara tajna Isusove muke i smrti u svim svojim postajama. I u Isusu, svome Jedinorođenome Sinu pošao je sam Bog na našu i svoju Golgotu. Bog se sam upustio u rizik Golgote, stavio sama sebe na kocku kad je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, stvorenje koje je izabrao da bude poput samog Boga, ljubav, sposobno ljubiti i uzvratiti ljubav. Golgota je vrhunac Isusove karijere, ali ne prema gore, već prema dolje. Na posljednjem mjestu postiže smisao i cilj svoga života: Za sve nas pobjeđuje smrt kao zadnjeg neprijatelja. Continue reading

MUKA GOSPODINOVA

Odavna je Gospodin najavio svoju muku i smrt. Na Petrovo priznanje Isusova mesijanstva nadovezuje Isus s govorom o svojoj muci i smaknuću te uskrsnuću. S punom odlučnošću i sigurnošću, da ostajemo zatečeni. Sin Čovječji mora mnogo pretrpjeti, podnijeti sramotu, muku i smrt na križu.

Pitamo se: Zašto mora ovaj jedan koji je došao služiti, a ne biti služen, koji je došao ljubiti i pokazao ljubav do kraja, a ne gospodariti nad ljudima, koji je došao i pokazao ljudima kako živjeti kao ljudi, kako podariti životu konačni smisao: zašto mora baš taj Isus biti odbačen? On koji je do danas bio i ostao bezbrojnima i bezimenima odgovor, pomoć i pomoćnik.

Kao da postoji nepisano pravilo: ljudi se bore protiv života, ubijaju ga, abortiraju, protjeruju ljudskost među ljudima. Nikada ne slučajno. Redovito pod obrazinom zakona, vjere, predaje starih, uhodanih pravila. Isusa osuđuju sva vrhovništva. Rimsko pa onda i židovsko, i građansko i vjersko. Starješine narodne, svećenički glavari i pismoznanci. Starješine narodne: vrhovništvo za politički i javni pravorijek. Svećenici, to su oni koji imaju prvu i završnu riječ u Hramu i oko Hrama, bogoslužja. Urotili su se skupa s vlastima. Pismoznanci su oni koji mjerodavno tumače i određuju propise Božjeg zakona. Continue reading

ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE

Večerašnja je večer nabijena događajima, simbolima, slikama. Radnjama koje same po sebi i od sebe govore, kojima ne treba velika tumača. U ovoj se večeri zgušnjava cjelokupni Isusov život koji bijaše do kraja prozračan i jednoznačan. Nisu trebali njegova riječ ili djelo velikih tumača: Kako je on to mislio, što je nakana pojedinih čina ili čudesa? Svaki je potez prozračan prema Vječnome tako da se čini da bi svaka druga ljudska riječ mogla biti suvišni komentar koji bi samo unakazivao iskonski i istinski smisao događaja ili osobe. Continue reading