PEPELNICA – godina C

Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20 – 6,2; Mt 6,1-6.16-18

PEPELNICA I PUSTINJA

Korizma je vrijeme priprave za Uskrs, a dolazi od latinske riječi quadragesima što znači četrdesetnica (četrdeset dana). Riječ Četrdesetnica duboko je ukorijenjena u biblijskom govoru. Nalazi se kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Opći potop trajao je 40 dana i noći (Post 7, 4), Mojsije je boravio na Sinaju 40 dana i noći (Izl 24, 18), izraelski narod 40 je godina hodio kroz pustinju (Jš 5, 6), Ilija je 40 dana i noći išao do svetog brda Horeba (1 Kr 19, 8), stanovnici Ninive 40 dana su činili pokoru (Jona 3). O Isusovu boravku u pustinji Marko piše: «I odmah ga (Isusa) Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.» (Mk 1, 12-13)

Korizma ima mnogo aspekata koje znamo i koji su važni, no ostanimo kod jednog, a to je pustinja. Korizma je poziv da i mi kao i Isus pođemo u pustinju. Naravno, ne trebamo ići u pustinju poput Sahare. Ovdje pod pustinjom mislimo na trenutke povlačenja u osamu, u tišinu kao i na post i odricanje.

I Pepelnica, prvi dan korizme, na svoj način govori o pustinji u nama. Zašto nam je potrebno ići u pustinju? Zašto odmah na početku korizme pepeo? Zašto se odricati? Zar Isusova misija na ovoj Zemlji nije ono što je i sam rekao: «Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju» (Iv 10, 10)? Zar pepeo i odricanje nisu protivljenje životu?

Odricanje ima Ne i Da. Ono najprije služi oslobađanju od navezanosti koje nas udaljavaju od Boga i od ljudi, ali tu nije kraj. Cilj prema kojemu nas želi voditi odricanje je približavanje Bogu i ljudima.

Post i drugi oblici odricanja uče nas da odricanje nije mrtvljenje nego oživljavanje. Mrtvljenje, doduše, postoji i jako je važno. Odricanjem naime umrtvljujemo sve što guši život u nama, ali tu nije kraj, jer cilj je oživljavanje života.

Time je odricanje usko vezano uz križ. Pitanje križa i trpljenja za Isusa spada među najvažnija u njegovu životu, zbog čega od onih koji ga slijede zahtijeva odricanje: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16, 24)  Bez obzira što je Isusov stav o trpljenju za mnoge bio neprihvatljiv („Tvrd je to govor“) i što ga čak ni prvak među njegovim učenicima, Petar, nije mogao razumjeti, Isus je jasan da se križ mora prihvatiti, jer prihvaćeni križ vodi do uskrsnuća i prihvaćeno odricanje i umiranje vode do života („Pšenično zrno mora umrijeti“).

Korizma je pred nama. Vjerujem da su mnogi od nas za korizmenu zadaću uzeli neki oblik odricanja. Odričemo li se u korizmi, trebamo pred očima uvijek imati cilj, a to je buđenje života u nama. Smisao korizme i odlaska u pustinju nije pustinja nego novi život. Odričemo se svega što nas umrtvljuje kako bi u nama i oko nas procvjetao život.

Smisao Pepelnice nije pepeo, nije sagorijevanje života nego njegovo buđenje. Istina, najprije treba u nama sagorijeti sve što je trulo, usahlo, umrtvljeno, ali korizma nas vodi prema Uskrsu. Smisao Pepelnice i njegovo ostvarenje je Uskrs, novi život u nama, vatra, toplina, ljubav.

Fra Marinko Šakota

prenijeto s: http://www.franjevci.info