ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32

Sreća zajedništva i prokletstvo samoće

Čovjek može od Boga bježati, skrivati se, poput Adama, lutati cijelom zemljom poput prokletnika Kajina, on može kušati živjeti bez Boga i nijekati ga poput Ivana Karamazova, kušati se na nj ne osvrtati i ne postavljati pitanje njegove opstojnosti poput tolikih agnostika, koji ga ne priznaju ali i ne niječu, mogu ga potiskivati iz svijesti, zaboravljati ga, kušati mimo njega živjeti, poput bezbrojnih naših suvremenika, u konačnici se ipak sve svodi na jedno: Koga je on jednom pogledao, a svakoga je od nas pogledao šaljući nas u ovaj život, taj neće nikad izmaknuti iz njegova vidokruga, jednako kao što ni majka ne može otpustiti iz zagrljaja svog srca ni jedno od svoje djece, na ma komu kraju svijeta se ona nalazila.
Blagoslov novog početka: Izraelci su u Obećanoj zemlji, nakon sramotnog robovanja u Egiptu, polustoljetnog lutanja pustinjskim bespućima. Pred njima se otvara nova, sretna budućnost u Gospodnjem okrilju. Toliko puta kad se činilo da je sve beznadno i izgubljeno Bog je zahvatio i još uvijek zahvaća u konkretnu povijest naroda i pojedinca. Primjer su tome stari Izrael a konačna povijesna objava je Isus Krist.

Pročitaj više

Utaži nam žeđ

Utaži nam žeđ svojom pitkom Riječju, Kriste.

Žednimo u vrućini ovoga svijeta gdje lahor svetosti povremeno zapuše i osuši znojne kapi niz lice.

U vrućini brzih, nemirnih koraka, usputnih dodira u prolazu, umorni od neprospavanih noći i briga, okruženi smo ljudima a ipak izgledamo kao da sami tumaramo pustinjom.

A Riječ Tvoja osvježava i iznova obnavlja.

Pročitaj više

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9

Vrijeme je da donesemo plodove obraćenja

Knjiga Izlaska iz Mojsijeve odrasle dobi – dok je još živio na faraonovu dvoru – pripovijeda samo dvije zgode koje su se dogodile jedna za drugom u dva dana. Mojsije je ubio Egipćanina koji je tukao jednog Hebreja, a sutradan je opomenuo drugog Hebreja koji napao svoga subrata. Bio su to događaji u kojem se Mojsije pokazao svjesnim svoga hebrejskog identiteta i kao onaj koji u sukobima staje na stranu slabijega. Međutim istovremeno otkiva nam se u Mojsiju i lik čovjeka koji da bi uspostavio pravdu koristi krivu metodu, to jest nasilje, koje je samo izazvalo drugo nasilje, jer ga je faraon htio ubiti pošto je doznao da je ubio jednog Egipćanina. Mojsije je stoga pobjegao iz Egipta i dospio u midjansku pustinju gdje ga je sreća dovela do svećenika Jitra koji mu je dao za ženu Siporu, jednu od svojih sedam kćeri. No tako je postao i slugom svoga tasta te ga ukazanje gorućeg grma zatiče upravo dok je napasao njegove ovce. Prema tome u trenutku toga događaja Mojsije je čovjek koji iza sebe ima promašeni pokušaj nasilne uspostave pravde te živi u podređenom položaju u svojoj obitelji.

Pročitaj više

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Isusovo preobraženje

Post 15,5-12.17-18; Ps 27,1.7-9.13-14; Fil 3,17 – 4,1; Lk 9,28b-36

Savez koji je Bog sklopio s Abramom još prije negoli mu je promijenio ime u Abraham sastoji se od dva obećanja. Prvo je obećanje brojnoga potomstva, a drugo je obećanje zemlje. Odluka o sklapanju saveza dolazi od Boga, ali Abraham pri tome nije nipošto pasivan. Božje obećanje potomstva slijedi nakon što se Abraham potužio Bogu što nema poroda. Bez potomstva svi drugi darovi Abrahamu se čine besmislenim. Ako ne bude imao komu ostaviti baštinu, Abrahamov život ostaje zatvoren u vremenu bez budućnosti. No Bog mu kaže da onaj tko sluša Božju riječ ima potomstvo. I Abraham je povjerovao. U ovom se slučaju to odnosi na tjelesno potomstvo, ali jer se ono ostvaruje u doba kad po zakonu tijela čovjek više ne može imati poroda, Abrahamova vjera je vjera koja se uvijek i u potpunosti oslanja na Boga. Čak i onda kad se sve protivi ostvarenju Božjeg obećanja.

U drugom obećanju, obećanu zemlje, uz to što je pokazao čvrstu vjeru Abraham se pokazuje i kao čovjek koji svoju vjeru produbljuje pitanjima. Nakon što mu je Bog obećao da će mu dati u posjed zemlju u koju ga je doveo iz Ura Kaldejskog Abraham pita „Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?“. Bog odgovara naređujući Abrahamu da mu obredno prinese žrtvu koji se sastoji od jedne junice, koze i ovna, sve od tri godine, te jedne grlice i jednoga golubića. Abraham je tako i učinio te je žrtvene životinje, izuzev ptice, rasjekao na polovice kroz koje je nakon zalaska sunca prošao zadimljeni žeravnjak kao znak Božjeg prihvaćanja žrtve. Smisao te obredne geste prolaska između rasječenih životinja nalazimo u Jr 34,18 gdje stoji „A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih pola prođoše.“. Rasijecanje žrtvenih životinja jest gestualna zakletva u kojoj su dvije strane koje su sklapale savez na sebe preuzimale sudbinu rasječenih životinja ukoliko se ne bi držali onoga na što su se savezom obvezali. U ovom slučaju ono na što se obvezuje Bog jest ispunjenje zadanih obećanja, a ono na što se obvezuje Abraham jest ustrajnost u vjeri koja mu se uračunala u pravednost. Ta vjera doći će na kušnju kad Bog bude od Abrahama tražio da prinese još jednu žrtvu, to jest svoga sina Izaka (Post 22). Abraham će i tada poslušati Božju zapovijed, i unatoč svemu protivnomu, imat će potomstvo.

Pročitaj više

Korizmeni izbor

Korizma je posve osobito vrijeme. I prije nego vrijeme odricanja, ona je vrijeme vrednovanja, odabiranja. Vrijeme u kojem čovjek nastoji upoznati sebe u dubinama svoje duše, upoznati dubine života u koji ga je Bog pozvao. U koji ga je uputio.

Korizma je i vrijeme blagosti. Neshvatljive blagosti: Bog umire za čovjeka. Bog postaje prahom da bi čovjeka uveo u svjetlo. Dok smjerno i sa strahopoštovanjem slušamo riječi: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“, riječi koje nas pozivaju da hod od praha do praha preobražavamo u hod u svjetlosti, hod ususret svjetlosti, ne bi bilo dobro da se u svoj krhkosti osjetimo neznatni. Krajnje neznatni. Bilo bi dobro da se prepoznamo bliski, neizrecivo bliski i s ljudima i s Bogom. Ta prah smo zajedno s njima.

Pročitaj više

XIII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži

U Međugorju je od 11. do 13. ožujka održan XIII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (FRAMA) iz Hrvatske o temi „Aktualna pitanja u praksi asistencije OFS-u i FRAMA-i“.

Tečaj je organizirala Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a u suradnji s nacionalnim asistentima FRAMA-e. Radni dio tečaja bio je u sjedištu Radiopostaje Mir Međugorje, a sudionici su bili besplatno smješteni u Hotelu Pervan u Međugorju. Sudjelovalo je dvadeset i šestero asistenata među kojima je bilo i nekoliko asistenata iz Bosne i Hercegovine. U radu su sudjelovali svi nacionalni asistenti OFS-a i trojica nacionalnih asistenata FRAMA-e.

Na početku je sudionike tečaja pozdravio nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. Naglasio je važnost i hitnost pastoralnog i duhovnog rada s mladima u današnje vrijeme. Potrebno je mladima dati orijentaciju u mnoštvu današnjih ponuda i informacija te biti blizu onima koji su ranjeni zbog neredovitih obiteljskih prilika, posebno onim mladima čiji su se roditelji rastavili. Nakon njega sudionike su uime organizatora pozdravili fra Vladimir Vidović, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a, i fra Filip Đurđević, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata FRAMA-e.

Uvodno izlaganje „Franjevački svjetovni red kao javno vjerničko društvo i red u Crkvi“ uvečer prvog dana održao je crkveni pravnik dr. Ratko Radišić, OFM, iz Zagreba. Drugi je dan počeo izlaganjem „Upravljanje OFS-om ili asistencija OFS-u – o naravi asistencije prema Generalnim konstitucijama OFS-a iz 2000. g.“, koje je održao nacionalni duhovni asistent fra Mate Bašić, OFM.

U nastavku tečaja asistenti su, podijeljeni u dvije skupine, sudjelovali u dvije radionice. U prvoj su na temelju uvodnih izlaganja nacionalnog asistenta fra Zvonimira Brusača, TOR, i uz sudjelovanje nacionalnih asistenata OFS-a fra Vladimira Vidovića, OFMConv, i fra Ante Pervana, OFMCap, obrađene teme „Bitna obilježja identiteta OFS-a“ i „Razlučivanje poziva u OFS“. U drugoj su, uz koordinaciju nacionalnog asistenta OFS-a fra Mate Bašića, OFM, a na temelju dokumenata OFS-a i uvodnih izlaganja Danijele Rebac iz Nacionalnog vijeća OFS-a, voditeljice nacionalnog povjerenstva za formaciju, i dr. Ratka Radišića, obrađena praktična pitanja povezana s temom „Osjećaj pripadnosti OFS-u i (ne) sudjelovanje u životu i djelovanju bratstva“. U radionicama su sudionici imali priliku tražiti dodatna razjašnjenja i iznijeti iskustva iz svoje prakse. Uvečer su asistenti sudjelovali na euharistiji s hodočasnicima, koji su toga dana ispunili međugorsku župnu crkvu.

Fra Marinko Šakota, OFM, međugorski župnik, prikazao je asistentima rad s hodočasnicima, brojne organizirane aktivnosti pastoralno-duhovnog i evangelizacijskog karaktera koje se ostvaruju već dugi niz godina te promišljanja o radu s hodočasnicima u budućnosti. Mario Knezović, OFM, upoznao je sudionike s djelovanjem Radiopostaje Mir Međugorje, pokazavši im radne prostore postaje. Tečaj je završen trećeg dana izvještajem iz radionica i završnim razgovorom. Nakon toga su sudionici slavili euharistiju u župnoj crkvi, kojoj je predsjedao fra Vladimir Vidović, predsjednik Konferencije nacionalnih asistenata OFS-a.

prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

Izabrana nova uprava Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika

Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika imala je od 5. do 9. ožujka izborni dio IX. redovitog vrhovnog kapitula u kući matici na Dančama u Dubrovniku. U petak 8. ožujka izabrana je nova vrhovna uprava Družbe. Vrhovna poglavarica je s. Darija Jovanović, prva savjetnica i zamjenica vrhovne glavarice je s. Anica Cikojević, druga savjetnica je s. Finka Zrinušić, treća savjetnica je s. Kornelija Zorić, četvrta savjetnica je s. Emilija Jasak, tajnica je s. Katica Dabo, ekonoma je s. Anica Cikojević.

Tema kapitula „Donositi plodove dostojne obraćenja i odražavati milosrdno lice Očevo“ oslonjena je na inspirativni biblijski tekst: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ (Iv 15,9). To je ujedno bila tema duhovne obnove na početku kapitula koju je vodio fra Đuro Hontić, konventualac iz Pule. Radni dio kapitula na istu temu održat će se od 1. do 4. srpnja također na Dančama.

preuzeto s: WWW.ika.hkm.hr

PRVA KORIZMENA NEDJELJA – Godina C

Tri đavolske kušnje i njihovo značenje

Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13

U Poslanici Hebrejima piše kako je Isus Krist „iskušavan svime, osim grijehom.“ (Heb 4,15). To što nije iskušavan grijehom zapravo znači da nije podlegao nijednoj kušnji, nego je uvijek znao zauzeti pravi stav i naći pravi put. Možda će tko reći da je to što Isus nije iskušavan grijehom neki manjak u njegovu učovječenju, jer svi smo mi drugi ljudi grešnici pa bi nam on bio još bliži da je i sam imao iskustvo grijeha. U tom slučaju Isus bi se kao i mi sa životnim kušnjama susretao iz pozicije grešnika. No takav slijed misli vodi nas u krivom smjeru.

Pročitaj više

PEPELNICA – godina C

Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20 – 6,2; Mt 6,1-6.16-18

PEPELNICA I PUSTINJA

Korizma je vrijeme priprave za Uskrs, a dolazi od latinske riječi quadragesima što znači četrdesetnica (četrdeset dana). Riječ Četrdesetnica duboko je ukorijenjena u biblijskom govoru. Nalazi se kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Opći potop trajao je 40 dana i noći (Post 7, 4), Mojsije je boravio na Sinaju 40 dana i noći (Izl 24, 18), izraelski narod 40 je godina hodio kroz pustinju (Jš 5, 6), Ilija je 40 dana i noći išao do svetog brda Horeba (1 Kr 19, 8), stanovnici Ninive 40 dana su činili pokoru (Jona 3). O Isusovu boravku u pustinji Marko piše: «I odmah ga (Isusa) Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.» (Mk 1, 12-13)

Pročitaj više