NOVA GODINA: BOG U VREMENU

 

Za kršćansko poimanje povijesti od samog početka bitno je temeljno iskustvo svijest da s njime, s kršćanstvom, odnosno s Isusom Kristom dolazi do prijeloma i obrata u tijeku ljudskog događanja. Bez povijesnog događaja u osobi Isusa Krista, bez Isusova djela, kršćanstvo bi se rasplinulo u najobičniji mit, a evanđelja bi posjedovala samo simbolično značenje. Povijesnost Isusa Krista je zasvjedočena, a sve drugo vezano uz njegovu osobu prepušta se činu vjere. Povijest nije kružno gibanje, kao u drugim religijama, već ima svoj početak, trajanje i svoj svršetak. Cjelokupna povijest prije Isusova dolaska dade se najsažetije izraziti prvim redcima Poslanice Hebrejima. ‘Mnogo puta i na razne načine…’ Pascal, genijalni matematičar i vatreni kršćanin, veli kako je slijed naraštaja kroz četiri tisućljeća navješćivao isti događaj: Dolazak Mesije. Cijeli jedan narod, a ne samo pojedinci, navješćuju pojavak ovoga Jedinstvenog i Jedincatog u vremenu.

Pročitaj više

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA – Godina C

Ljubav prema Isusu

ČITANJA: Sir 3,2-6.12-14; Ps 128,1-5; Kol 3,12-21 (ili: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84,2-3.5b-6.9-10; 1Iv 3,1-2.21-24); Lk 2,41-52

Evanđelje po Luki sa svom jasnoćom tvrdi kako je Marija začela po Duhu Svetom i potom rodila dijete Isusa. Stručno rečeno, Isus nije imao biološkog oca, nego je njegovo začeće plod posebnoga Božjeg zahvata. Stoga i u Isusovu rodoslovlju evanđelist Luka obazrivo navodi da je on bio, kako se smatralo, sin Josipov, (Lk 3,23). To drugim riječima potvrđuje njegovo djevičansko začeće, i upućuje na to da ono što su znali Marija i Josip nije bilo poznato ljudima među kojima su u svoje vrijeme živjeli. Tajna Isusova začeća po Duhu Svetomu sve do Isusove smrti ostala je po Božjem određenju tajnom Nazaretske obitelji. Zbog toga nije čudno što sveti Luka bez ikakva ustručavanja naziva Josipa Isusovim ocem. I to ne samo onda kada taj naziv stavlja u usta ljudima koji su Isusa smatrali pravim Josipovim sinom, nego Josipa Isusovim ocem naziva i sama Marija.

Pročitaj više

O ti maleno dijete

 

Ima li koga hrabrijeg od tebe,  Betlehemsko Djetešce?

Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući

za sebe.

Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,

kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje

ljubavi?

O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja

u ljubavi.

U ljubavi do kraja.

Pročitaj više

Pred jaslicama

Pred otajstvom Kristova utjelovljenja, pred tajnom svem svijetu otkrivenom, u čudesnom divljenju uvijek iznova okupljamo se pred jaslicama, prizorom koji pripremamo s tolikom ljubavlju i s jednim velikim ciljem, shvatiti i dohvatiti ljepotu dara u Božjem dolasku k čovjeku, pridružujemo se svake godine klicanju anđela i cijele Crkve u božićnoj svetoj noći.

Sveti naš otac Franjo je često razmišljao o poniznosti koja se objavila Utjelovljenjem Sina Božjega te je 25. prosinca 1223. želio Božić proslaviti u Grecciu.

Pročitaj više

ROĐENJE GOSPODINOVO, BOŽIĆ

Božja prisutnost među ljudima

Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

Prije nekoliko godina imao sam priliku gledati jedan kratki film koji prepričavam po sjećanju. Možda se potkrade i pokoja pogreška, ali se nadam da će poruka biti jasna.

Radnja filma odvija se u Japanu za vrijeme i netom poslije Drugoga svjetskoga rata.
U nekom selu oženio se jedan mladić i vrlo brzo nakon vjenčanja regrutiran je u carsku vojsku. U ratu je doživio, vidio, pa i sam činio svašta: ubojstva, mučenja, silovanja, paleži, protjerivanja ljudi iz njihovih domova itd. Sve je to doživio i preživio, ali se nakon rata nije vratio kući. Budući da ga nitko nije vidio ni mrtva ni živa smatrali su ga nestalim.

Pročitaj više

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA -Godina C

Susret Marije i Elizabete

Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

Prorok Mihej živio je u vrijeme judejskih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Vladanje tih kraljeva pokriva razdoblje od 740. do 687. god. pr. Kr. To je vrijeme kada je asirski kralj Tiglat-pileser III. 732. godine sa svojom vojskom osvojio Damask, a deset godina kasnije (722.) i Samariju, prijestolnicu Sjevernog izraelskog kraljevstva. Pad Samarije bila je velika opomena za Judeju i Jeruzalem. No opasnost koja je Judeji i Jeruzalemu prijetila izvana nije bila jedina nevolja na koju upozorava prorok Mihej. U narodu je bilo lažnih proroka te sudaca i svećenika koji su primali mito, a uz štovanje jedinoga pravoga Boga sve više su se prakticirali i kanaanski poganski kultovi.
U takvu lošem ozračju prorok Mihej upozorava na sve negativnosti u društvu. Ali, njegova oštra proročka riječ isto tako naviješta bolju budućnost koja je povezana s dolaskom tajanstvenog idealnog vladara koji će donijeti mir.
Betlehem kao mjesto njegova rođenja označuje da on dolazi iz loze kralja Davida čiji je otac bio Betlehemac Jišaj. Međutim, njegovo podrijetlo starije je od čitave Davidove loze. On potječe od vječnosti, a žena koja ga treba roditi, također je prikazana kao osoba unaprijed određena za tu ulogu.
Bibličari pokušavaju odgonetnuti na koju se povijesnu osobu odnosi ovo proroštvo. Mnogi misle da se odnosi na dobrog kralja Ezekiju koji je živio i vladao pošteno. Možemo reći da se ovo proroštvo u kralju Ezekiji djelomično i ispunilo. Međutim, kad je Ezekiju naslijedio njegov sin Manaše koji je bio prava suprotnost svom dobrom ocu postalo je jasno da proroštvo proroka Miheja još treba čekati svoje konačno ispunjenje.
To se događa u Novom zavjetu kada evanđelist Matej (2,6) u Isusovu rođenju u Betlehemu od Djevice Marije vidi puno i konačno ispunjenje proroka Miheja koji je navijestio dolazak istinskog vladara čitavog svijeta koji se brine za spasenje svoga naroda.
***

Pročitaj više

Otvoreno srce

Budeš li živio otvorena srca, nećeš moći mimoići stradanja.

Iskusit ćeš tko zna kakve patnje i muke.

Ali uz njih i blagoslovi, blagoslovi koji preobražavaju i dušu i

zbilju, bit će ti svakodnevica.

Životni prostori kojima ćeš prolaziti bit će nastanjeni

dobrotom života:

dobrotom kojom će te život darivati i kojom ćeš ti darivati život.

Pročitaj više

Svijeća

U došašću rado sjedimo pred upaljenom svijećom da počinemo u njezinu svjetlu. Svijeće su oduvijek imale osobitu privlačnu snagu na čovjeka. Svjetlo svijeće blago je svjetlo. Nasuprot vrlo jakoj neonskoj rasvjeti svijeća rasvjetljuje naš prostor samo djelomično. Ona ostavlja neke stvari u mraku. A svjetlo je toplo i ugodno. Svijeća nije neki funkcionalni izvor svjetla koji mora sve ravnomjerno obasjati.

Pročitaj više