5Čel 11

Kako se, moleći se na osamljenim mjestima, sukobio s đavlom, o njegovoj ustrajnosti, o načinu njegova propovijedanja, o njegovoj poniznosti i samilosti prema siromasima

1

Blaženi je Franjo na svaki način nastojao biti slobodan od svega što je u svijetu , da zaraza svjetovne brige ni na čas ne bi pomutila vedrinu njegova duha. Nastojao je biti neosjetljiv za svaku izvanjsku buku i, svim srcem obuzdavajući vanjska osjetila, posvetio se samo Bogu. Zato je često izabirao osamljena mjesta, da bi ondje mogao dušu posve usmjeriti na Boga, a kad vrijeme bude smatrao prikladnim za to, da se bavi poslovima i da rado nastoji oko spasenja bližnjih. Molitva je bila njegova najsigurnija luka, njoj se uvijek posvećivao, čak i kad je tijelo štogod radilo. Noći bi provodio u molitvi u crkvama na osami, u kojima bi često pobjeđivao mnoge strahove i mnoge zasjede koje mu je đavao postavljao . S njim se u strašnoj spodobi znao i rukama pograbiti. U takvim duhovnim vježbama potpunije poučen, postao je vrlo postojan i natopljen obiljem nebeske nauke iz čistoće duha je crpio sigurnost propovijedanja. Ako i ne bi prije razmatrao što će govoriti, govorio bi čudesno i uspješno; ako bi prije razmatrao što propovijedati, mnogo puta nije znao što reći. Tada bi to bez srama okupljenu narodu priznavao i nije ga smetalo da drugi znaju za njegovo neznanje. Zaista čudesno! Potom bi ga iznenada ispunila tolika rječitost da bi se slušatelji divili. Jednakom je postojanošću propovijedao mnogima kao i nekolicini .

Pročitaj više