5Čel 20

O četvero mrtvih koje je uskrisio i o mnogim drugima koje je od smrti izbavio

1

Dok se neki dječak u grdu Capui s mnogo drugova igrao na obali rijeke Volturna, zbog velikog je neopreza pao u rijeku. Rijeka brzica brzo ga proguta i mrtva ga sahrani u mulju. A kad su dječaci koji su se s njim igrali na rijeci stali zapomagati, na ono mjesto brzo dotrčaše mnogi muškarci i žene, pa doznavši za dječaka stadoše vapiti: „Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu i djedu, koji su se znojili služeći tebi!“ Dječakov otac i djed su doista, koliko su samo mogli, pobožno posluživali u jednoj crkvi podignutoj u čast blaženoga Franje. Kako je sav puk ponizno i uporno zazivao zagovor blaženoga Franje, čuvši povike pristupi neki plivač koji je stajao podalje. I nakon dulje stanke doznavši da je dječak pao u rijeku, zazvavši ime Kristovo i pouzdajući se u zasluge blaženoga Franje, svuče odjeću i gol se baci u rijeku. Budući da uopće nije znao na kojem je mjestu dječak pao, stao je brižljivo amo-tamo pretraživati obale i dno rijeke. Na koncu je po Božjoj volji pronašao mjesto, na kojemu je mulj u obliku groba bio pokrio dječakov leš. Iskopa ga, iznese van i sa žalošću ustanovi da je mrtav. Premda je narod koji je tu stajao doista vidio mrtva mladića, ipak je plakao, jecao i vapio: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ I Židovi koji su bili došli, ponukani naravnom pobožnošću, vikali su to isto: „Sveti Franjo, vrati dječaka njegovu ocu!“ Blaženi se Franjo ukaza kao izmoljen pobožnošću puka i ponukan molbama smjesta uskrisi dječaka. Kad on ustade na radost i divljenje sviju, ponizno zamoli da ga odnesu u crkvu blaženoga Franje. Zatim su svi zahvalili Bogu, koji se po svome sluzi udostojao učiniti tako velike stvari .

Pročitaj više

DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU – B

ČITANJA: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48

Epizoda iz Knjige Brojeva koju donosi današnje prvo čitanje govori o tome kako nijedan čovjek niti ijedna skupina ljudi nije isključivi posjednik Božjega duha. Isto tako djelovanje Božjega duha ne može se ograničiti ni na neki točno određeni prostor. Mojsije je po Božjoj zapovijedi skupio  sedamdesetoricu starješina i smjestio ih oko Šatora sastanka. Potom je Bog uzeo od Mojsijeva duha i stavio na njih. U međuvremenu se ustanovilo da dvojica starješina, Eldad  i Medad,  nisu bila u Šatoru, ali je Bog i na njih izlio svoga duha i oni su stali prorokovati. Mojsijev pomoćnik Jošua htio je da ih Mojsije ušutka jer nisu bili u Šatoru, ali Mojsije se radovao što je Bog i na njih izlio svoga duha. Štoviše, radovao bi se još više kad bi sav narod postao Gospodnji prorok.

Pročitaj više

5Čel 19

O gubavcima i opsjednutima

1

U San Severinu je neki mladić imenom Atto bio sav gubav. Svi su mu udovi bili otečeni i zadebljani, sve je oko sebe promatrao strašnim pogledom. Tako jadan, trajno ležeći na bolesničkoj postelji, svojim je roditeljima zadavao veliku žalost. Otac mu jednoga dana priđe i savjetova ga da se zavjetuje blaženome Franji. Kad on na to radosno pristade, otac je donio vrpcu za svijeću da njome izmjeri njegovu visinu. Mladić se zavjetovao da će svake godine blaženome Franji nositi svijeću te dužine. Čim je položio zavjet, odmah je ustao s kreveta očistivši se od gube .

Pročitaj više

Održan međureligijski susret „Duh Asiza“

U srijedu, 26. rujna 2018. u samostanskoj crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, održan je međureligijski meditativni susret „Duh Asiza“. Geslo međureligijskog susreta, kojeg je organiziralo Vijeće za ekumenizam i međuvjerski dijalog Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Udruženje Pontanima, bilo je “Pomirenje i mir”, a okupio je predstavnike religijskih zajednica, koji su uz inspirativnu poruku i prigodnu pjesmu predstavili svoju zajednicu i duhovnu baštinu na temu mira i pomirenja. Na ovogodišnjem susretu sudjelovao je i fra Michael Anthony Perry, generalni ministar Franjevačkog reda, koji je u bratskom posjetu Bosni Srebrenoj, a crkvu su dubke ispunili brojni redovnici, redovnice, bogoslovi, predstavnici društveno-političkog života i vjernici svih konfesija, prenosi portal nedjelja.ba.

Pročitaj više

5Čel 17

II. Završava život svetoga Franje. Počinju čudesa

Počinju čudesa

1

Pošto smo, najkraće što smo mogli, izvijestili o životu i djelovanju, smrti i proglašenju svetim presvetoga našeg oca Franje, sada se poduzimamo da opišemo neka njegova čudesa, za koja smo doznali preko ljudi dostojnih vjere ili preko njihovih spisa. No nismo odlučili pripovjediti sva za koja smo doznali, jer kao što zbog njihove koristi mnoga treba pripovjediti, tako smo zbog njihove brojnosti mnoga prisiljeni prešutjeti .

Pročitaj više

5Čel 16

O vremenu preminuća, o proglašenju svetim i prijenosu njegova tijela

1

Tisuću dvjesto dvadeset šeste godine od Gospodnjega utjelovljenja, 4. listopada, u nedjelju, nakon što se navršilo dvadeset godina da je najsavršenije pristajao uz Krista, slijedeći život i stope apostola, oslobođen okova smrtnoga života, apostolski se muž Franjo blaženo preselio ka Kristu. Pokopan u spomenutom mjestu, počeo je posvuda blistati s toliko raznih divnih čudesa da je u kratko vrijeme velik dio kugle zemaljske dovodio do toga da se divi novome dobu .

Pročitaj više

5Čel 15

Kako ga je brat Ilija bolesna iz Sijene doveo u Asiz. O blagoslovu koji im je udijelio, o pohvali koju je naredio da pjevaju i kako je jedan od njegovih učenika vidio njegovu dušu kako uzlazi na nebo

1

Kad je šest mjeseci prije svoga preminuća bio u Sijeni, bolest stomaka postala je jača od one očiju te mu se, zbog veće slabosti cijeloga tijela nego obično, činilo da mu se smrt približava. Brat Ilija žurno dođe k njemu, a on se obradova njegovu dolasku, prizdravi pa se s njime povuče u Le Celle kod Cortone. Kad mu se bolest još više pogorša, zamoli da ga preveze u Asiz. Poveseli se grad njegovu dolasku pa, nadajući se da će uskoro moći kod sebe pohraniti to predragocjeno blago , svi su jednodušno klicali . U međuvremenu, dok je bio u palači asiškoga biskupa, bolest je još više uzela maha, malaksala je sva tjelesna snaga, sve su sile onemoćale te je osjećao jaku bol u gotovo svim udovima. Kad ga upitaše što osjeća od tolike patnje, ustvrdi da bi mu bila lakša bilo koja vrsta mučeništva. Onda doda: „Ali Božja volja sve teško čini lakim“ .

Pročitaj više

5Čel 14

O bolesti njegova tijela

1

Tijekom toga vremena počeše njegovo tijelo tištati jači bolovi nego inače. Ali u slabu tijelu duh je spremniji : kad drukčije nije mogao, jašući na magarcu obilazio je razne krajeve i svugdje sijao sjeme riječi Božje . Duh mu je vladao nad tijelom, koje ga je dragovoljno slijedilo u svemu što je trebalo činiti .

Pročitaj više