Sveti Berard, Oton, Petar, Akursije, Adjut – franjevački prvomučenici

Rođeni: Italija –
Preminuli: Marrakech, 16. siječnja 1220.
Spomendan: 16. siječnja
Značenje imena:
Berard germanski berth – blistav i hard – tvrd
Oton germanski odo – bogatstvo i theudo – narod, puk
Petar grč. petros stijena
Akursije lat. accurro – dotrčati; tal. accorrere – hrliti, priteći u pomoć
Adjut lat. Adiutus od adiuvare – pomoći

Kad je međutim blaženom Franji bio donesen životopis i Legenda o mučeništvu gore spomenute braće, slušajući kako se u njoj hvali njega i gledajući kako se braća hvastaju njihovim mučeništvom, on je, kao najveći omalovažavatelj samoga sebe i preziratelj hvale i slave, odbacio Legendu i zabranio da se čita govoreći: „Neka se svatko hvali svojim, a ne tuđim mučeništvom“ (Opom 6).

Jordan Janski, Prolog 8

 Franjevački red spominje se danas svojih prvih mučenika. Petorica braće – Berard, podđakon, Oton i Petar, svećenici, Akursije i Adjut, braća – poneseni žarom želje za mučeništvom i revnošću da šire kršćansku vjeru među pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti, dospjeli su u Mauritaniju, današnji Maroko. Pogubljeni su u Marrakechu, 16. siječnja 1220. godine. Na tu vijest sveti je Franjo uskliknuo: Sada mogu reći da doista imam petoricu manje braće.

Način obraćanja inovjercima te braće nije se razlikovao od načina razmišljanja i općenitog odnosa prema islamskim vjernicima koji je u kršćanstvu prevladao u to vrijeme. Naime, kada su osmanlije zauzeli područja Svete zemlje, kršćani nisu imali pristup svetim mjestima te su pokrenuti križarski pohodi za oslobađanje tih mjesta.

Nedozrelost kršćana u duhu i nauku Evanđelja plodila je neprijateljstvima i ratovanjem. Naprotiv, nije takav bio stav Franje Asiškoga. I samome sultanu Franjo je pristupio evanđeoskim duhom sveopćega bratstva. U odnosu prema Saracenima pošao je od onoga što ga je kao čovjeka i vjernika s njima povezivalo, a ne dijelilo. U tome smislu Franjo polazi od činjenice da svaki čovjek, muškarac i žena, pogani, nevjernici i kršćani, trebaju činiti pokoru i obratiti se na Božju ljubav. Franjo je vrednovao islamsku bogoljubnost; divio se njihovoj ustrajnosti u dnevnim molitvama; otkrivao snagu vjere u zazivima kojima se Bogu obraćaju. Franjo je zadržao poklad svoje vjere, a poštivao tuđu. Načelo, dakle, kojim se u ovo naše vrijemo polazi u promicanju međuvjerskoga dijaloga.

Nije Franjo obratio sultana, nije ni podnio mučeništvo, makar je i on bio nošen tom revnošću i tim željama. Ali je iz razgovora sa sultanom ponio novo iskustvo. Ono mu je dalo nov poticaj u pozivu na sveopće bratstvo: naime, u vjeri da je Bog stvorio svakoga čovjeka, Franjo vidi Isusa Krista kao brata svakomu čovjeku koju god vjeru ispovijedao ili ne ispovijedao. Učvršćen se vratio i u pozivu na izmirenje i mir među ljudima, što se postiže međusobnim poštovanjem, uljuđenim raspravama, ne nasiljem.

Koliko je god bio čovjek Crkve a pape mu iskazivali prijateljstvo i poštovanje, u svome vremenu Franjo Asiški ipak nije bio u potpunosti prepoznat kao znak međureligijskoga dijaloga. Istina je da je Sveta Stolica uočila da je među Franjinom braćom zaživio Franjin stav prema muslimanima te je u XIV. stoljeću uspjela u dogovoru s osmanlijskim vlastima da franjevci budu čuvari Svetih mjesta.

Međutim, u XX. i XXI. stoljeću Franjo je prepoznat kao znak otvorenosti svijetu: ljudima i svim stvorenjima. Ivan XXIII. hodočastio je u Asiz kada je II. vatikanskim saborom naumio otvoriti Crkvu svim ljudima. Duh Asiza, to jest molitva i poziv na mir predstavnika cijeloga čovječanstva, na što je pozvao Ivan Pavao II., nije ostao tek prigodni događaj, već djelotvorni poticaj na zbližavanje molitvom i zajedničkim promicanjem mira. Benedikt XVI. prošao je Franjinim stopama prigodom proslave spomena 800. obljetnice početka Franjina obraćeničkoga života (2008.). Pod geslom Hodočasnici istine, hodočasnici mira na 25. obljetnicu Duha Asiza, sa svjetskim vjerskim predstavnicima Papa je sudjelovao u danu razmišljanja, dijaloga i molitve za mir i pravdu u svijetu.

I činjenica da je jedna godina (2007.) proglašena godinom Zemljinih polova, može nas potaknuti na promišljanje o sveopćinstvu na svim razinama – ljudskom, vjerničkom, životnom uopće – od sjevernoga do južnoga pola. Može nam osvješćivati kako svako ljudsko djelovanje – od svih vremena do danas – ostavlja trag: trag čovjekoljubivosti i ljubavi prema životu i trag neprijateljskog odnosa i uništavanja života.

Prvi franjevački mučenici – kao i mnogi kršćani njihova doba – nisu u potpunosti uspjeli doseći Kristovu objavu da je došao dati život u punini, i to svim ljudima. Franjo je to shvatio. A mi?

s. Judita Čovo

iz: ISUSOVA MAJKA I BRAĆA
Razmišljanja slijedom slavlja
Bl. Dj. Marije i svetačkih slavlja
III. dio: Imenom zazvani
Glas Koncila, Zagreb 2016.