Božić 2016

jaslice_2016_kaptol9

»Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima.« Ove riječi kojima započinje današnje drugo čitanje podsjećaju na veličanstvenu povijest Božje objave u njegovu Izabranom narodu. Dovoljno je samo sjetiti se Händelova Mesije. Volim odslušati prvi dio toga oratorija dok čekam polnoćku. Ondje su najprije preuzete Izaijine riječi: »’Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana’… Glas viče: ‘Pripravite Gospodinu put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni. Otkrit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila’« (Iz 40,1-5).
Oratorij dalje preuzima riječi proroka Hagaja: »Ovako govori Gospodin nad vojskama: ‘Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda’« (Hag 2,6-7).
Slično je i dalje u riječima proroka Malahije: »Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Gospodin nad vojskama. Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev. Očistit će sve sinove Levijeve da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti« (Mal 3,1-3).
Sve su to velike proročke riječi koje govore o snažnom Božjem zahvatu u povijesti naroda. Bog se objavljuje kao moćan i pravedan, te nema te sile koja bi ga mogla nadjačati.
Händelov Mesija donosi potom tekstove nešto drukčijeg tona. Vraća se opet proroku Izaiji koji govori: »Evo, začet će dejvica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – S nama Bog!« (Iz 7,14). Slijedi još nekoliko Izaijinih proroštava koja govore o svjetlu koje će odagnati tamu i o narodima koji vide veliku svjetlost, oratorij završava niz proročkih tekstova Izaijinim riječima: »Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni« (Iz 9,5).
Eto, tako je više puta i na više načina Bog nekoć govorio po prorocima. U Poslanici Hebrejima osjeća se napetost između ove izjave i nastavka rečenice koji glasi: »Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu« (Heb 1,2). Nasuprot velikim riječima i djelima, najavi moći i slave, pred nas je stavljen Sin. Danas ga promatramo u jaslicama kao maleno dijete. To je »danas« koji se dogodio prije više od dvije tisuća godina, ali je to i ovaj naš »danas«.
To je onaj »danas« koji u Händelovom Mesiji započinje riječima Lukina evanđelja: »A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada« (Lk 2,8). Nema više spomena kraljeva ni hramskoga svetišta. Bog se objavljuje među pastirima.
Bog nam se daruje! Za nama su dani kad smo i mi spremali darove za svoje najbliže, za prijatelje i poznanike. Ponekad nam je teško birati darove jer ne znamo hoće li se onome drugome svidjeti, kako će ih primiti. Netko mi je jednom rekao: »Ne brini se! Izaberi dar za koji u srcu misliš da odgovara toj osobi. Tvoje je da daruješ, a na toj je osobi da se pobrine za primanje.«
Tako i Bog. On se pobrinuo za dar i to za dar za koji u srcu zna da je najprikladniji za ljudski rod. To je dar sebe sama. A na nama je da se pobrinemo za primanje.
Bog koji vlada svijetom, koji u vlasti ima živote svih ljudi, koji na svome dlanu drži cijeli svemir, postaje čovjekom! Ovdje bih naveo riječi koje je jučer na internetu podijelila jedna prijateljica:
»Bog čovjekom postaje!
Ne moćnikom, ne silnikom, ne intelektualcem kojem se klanjaju filozofi i svijet, nego djetetom u slamnatoj postelji, čovjekom i Bogom koji je donio nadu, naučio nas ljubiti, svojom nas smrću i križem otkupio.«
Nasuprot velikim najavama, Bog nam dolazi ranjiv i stavlja se u naše ruke, s povjerenjem u nas.
Zato je to, kako kaže ona prijateljica, najvažniji rođendan koji slavim. Ovo je rođendan Onoga koji me ljubi baš takva kakav jesam, ispod svih maski, ispod svih obzira, unatoč svim slabostima, grijesima i ranama.
Zato danas mogu reći: Sretan ti rođendan, Isuse moj! Ali mogu reći i: Sretan mi rođendan! I: Sretan rođendan svakome od vas!
Bog nam je dao poklon tako što se poklonio nama u malenom djetetu.
Ja ću se Bogu za rođendan pokušati pokloniti tako što ću mu pokloniti sebe. Kao što se u našoj hrvatskoj božićnoj pjesmi za Mariju kaže: »Dostojno se ona njemu poklanja.« Klanja mu se tako što mu se daruje.

fra Darko Tepert OFM

(Preuzeto s dozvolom autora)