PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37

Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe

Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. Zakon koji je Bog dao Mojsiju nije vrijedio samo za onaj prvi naraštaj naroda koji je izišao iz Egipta, nego se aktualizira u svakom novom pokoljenju. Stoga Mojsije želi reći narodu da se Božja riječ čuje ovdje i sada. Ona nije na nedopenjivoj visini neba niti u nedoronjivoj dubini mora nego nam je nadohvat ruke, srca i usana.

Pročitaj više

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C

Žetva je velika, a radnika malo

Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20

Još  dok su njegovi učenici tek bili na putu nasljedovanja i učenja Isusu ih već šalje propovijedati o Kraljevstvu Božjem i liječiti. Evanđelisti Matej i Marko pripovijedaju kako je Isus to poslanje dao dvanaestorici svojih apostola, a evanđelist Luka uz to opisuje kako je Isusu poslao i drugu  sedamdeset i dvojicu svojih učenika. Za razliku od Dvanaestorice čija su nam imena poznata, ne znamo tko su bila sedamdeset i dvojica drugih učenika. No simbolika broja sedamdeset i dva (ili u nekim rukopisima sedamdeset) govori sama od sebe. Naime, taj broj redovito se povezuje s tekstom u Post 10 gdje se opisuje potomci Noinih sinova od kojih potječe čitavo poslijepotopno čovječanstvo. Drugim riječima, možda čak i više negoli na same Isusove učenike broj sedamdeset i dva odnosi se na one kojima su poslani, a to su svi narodi svijeta. Poruka je, dakle, dvojaka. Prvo, poslanje propovijedanja evanđelja nije ograničeno samo na uski krug Isusovih učenika (Dvanaestorice) nego je to poslanje svih Isusovih učenika.  I drugo, Isusovi učenici nisu poslani samo jednom narodu ili skupini, nego svim narodima i ljudima svijeta.

Pročitaj više

Trinaesta nedjelja kroz godinu – C

ISUSOV POZIV: ZADNJA ŽIVOTNA ŠANSA

1 Kr 19,16b.19-21; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62

Sva su tri današnja čitanja poziv na konačnu egzisten­cijalnu, životnu odluku. Odgode ne smije biti, jer se ‘kairos’ ne smije ispustiti, mora ga se uhvatiti za „čuperak“. Samo jednom se obraća Ilija Elizeju i daje mogućnost za oproštajnu gozbu. Ne posluša li, proigrava Božji zov koji je jedinstven i jedincat u sva­čijem životu. Sa sličnim se problemom suočava Pavao u galaćanskoj Crkvi. Jedno je Evanđelje i treba uza nj pri­anjati. Svako drugo je krivotvorina i vodi u zabludu, novu zarobljenost.

Pročitaj više

SVETKOVINA SVETIH APOSTOLSKIH PRVAKA PETRA I PAVLA

SUBOTA – 29. LIPNJA 2019.

Na početcima i izvorima naše vjere ne nalazi se knjiga. Nije to ni Stari ni Novi zavjet, nije ni nejasna objava ni ljudsko traženje, tapkanje za smislom. Na početku imamo pojavu i osobu, djelo i lik Isusa Krista. Od svih utemeljitelja velikih svjetskih religija nitko nije kraće od Isusa djelovao, nitko nije tako nasilno umro kao on, nitko nije mlađi nestao s pozornice kao Isus.

Pročitaj više

U Splitu proslavljena 150. obljetnica Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja

Središnje euharistijsko slavlje u samostanu na Lovretu, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 28. lipnja, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić.
U koncelebraciji bilo je više svećenika predvođenih predstojnikom Ureda za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije i rektorom CBS-a don Jurom Bjelišem te nadbiskupovim tajnikom don Gabrijelom Kamberom.

„Danas se na poseban način sjećamo sestara koje su nam prethodile i svojim nam životom pokazale put, kako bismo s vjerom u Božju providnost radile na izgradnji Kraljevstva nebeskoga. Devet sestara naše provincije danas slavi svoj dijamantni i zlatni jubilej redovničkog života te im od srca čestitam. Hvala i vama, Oče nadbiskupe što svojom prisutnošću uveličavate naše slavlje. U franjevačkom duhu poniznosti nastavimo svoj redovnički hod hvaleći Gospodina za sva divna djela“, rekla je provincijalna predstojnica s. M. Andrea Nazlić, pozdravljajući nadbiskupa, sve prisutne svećenike, redovnice i redovnike.

„Vaš jubilej je milosni događaj za našu Crkvu, za grad Split i za sve ljude koje ste svojim djelovanjem približile jedinom Gospodinu. Zahvalni smo za vašu nazočnost i za sve što ste kroz svoj rad darovale našoj Crkvi i društvu. Mnoge od vas su djelovale kao katehistice, odgojiteljice, pastoralne djelatnice, medicinske sestre i misionarke. Na današnju svetkovinu Presvetog Srca Isusova želim vam da i dalje crpite snagu iz izvora Njegove ljubavi“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Istaknuo je kako nas Gospodin ljubi cjelovitom ljubavlju, ljubavlju koja nije ničim uvjetovana i koja uvijek želi dotaknuti naša srca. Osvrćući se na evanđeoski tekst, naglasio je kako izgubljena ovca simbolizira cijeli ljudski rod. „U Lukinu evanđelju, Gospodin je predstavljen kao Pastir. Potraga za jednom izgubljenom ovcom nam pokazuje koliko je svaka osoba važna. Sve nas Gospodin poznaje po imenu i svi smo potrebni Njegove ljubavi i milosrđa, jer je svatko na svoj način izgubljen“.

U nastavku je pojasnio kako u potpunosti možemo ljubiti Boga i bližnjega, tek ako se susretnemo s Njegovom ljubavlju. „Kada dozvolimo Bogu da nas ljubi i dopustimo mu oblikovanje našega života, postajemo produžetak Njegove ljubavi. U tom trenutku smo sposobni promijeniti svoje društvo u skladu s porukom Kraljevstva nebeskoga“. Upozorio je kako uvijek postoji opasnost da Boga, Njegov poziv i poslanje svedemo na izvršavanje zakona i zapovijedi. „Izvršavanje zemaljskih dužnosti bez suradnje s Njegovom ljubavi postaje iscrpljujuće za svakoga čovjeka. Čovjek na taj način postaje frustriran i opasan za svoje društvo i okolinu“.

Zaključujući, poželio je da po uzoru na Djevicu Mariju otvorimo svoja srca izvoru božanske ljubavi, kako bismo „u poniznosti bili produžena ruka našega Spasitelja“.

Sestre su se za proslavu obljetnice pripremale trodnevnicom za vrijeme koje je organizirano cjelodnevno klanjanje, Dan otvorenih vrata samostana te svečana večernja uz prigodnu akademiju.

Družba je osnovana u Mariboru 1869. godine, nakon što se nekoliko sestara odijelilo od matične družbe u Grazu u Austriji, nastale 1843. godine. Sestre su iz Maribora došle u Split 1904. godine na poziv biskupa Filipa Frane Nakića. Godine 1922. Družba je razdijeljena na četiri provincije: mariborsku, hrvatsku sa sjedištem u Splitu, tršćansku i sjevernoameričku. Kasnije su nastale u našim krajevima još dvije provincije: mostarska (1932.) i sarajevska (1942.). Danas Družba ima devet provincija i rimsku regiju. Vrhovna uprava Družbe je u Rimu. Splitska provincija ima naslov: Školske sestre franjevke Krista Kralja, provincija Presvetog Srca Isusova.
Prenijeto s: https://ika.hkm.hr

PRESVETO SRCE ISUSOVO

PETAK, 28. LIPNJA 2019.

Općenito je danas uvjerenje kako je srce najugroženiji čovjekov organ. Ne samo u fizičkom odn. tjelesnom već i u duhovnom smislu. Sveprisutan je infarkt, kljenut srca, najviše se umire od srčanih i kardiovaskularnih bolesti, ali je prisutna i kljenut ljubavi, infarkt, (s)lom međuljudskih odnosa, gdje se odvija borba sviju protiv svih.

Pročitaj više

Biskup Rogić kapitularkama: Pozvani smo biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan

ŠIBENIK (IKA) 

Družba sestara franjevki od Bezgrješne održala je od 21. do 25. lipnja u svojoj Kući matici u Šibeniku redoviti vrhovni kapitul, koji je imao izborni i radni dio. Misao vodilja vrhovnog kapitula bila je u duhu sv. Franje Asiškoga: Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti.

U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe.

U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić.

Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.

Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan“.

Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi Sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena.

Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio stablu i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti.

A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.”

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

Sv. Franjo i euharistija

Franjin stav prema euharistiji, svećenicima i Presvetom Oltarskom sakramentu može se reći, da je bez sumnje istovremeno je stav izgrađen na iskustvu susreta s Bogom ali i njegov odgovor na različite pojavnosti i krivovjerja koja su se javljala u Srednjem vijeku.  Možda je prvi dojam njegova teksta o Euharistiji kojeg nalazimo u njegovu Pismu čitavom Redu zamarajući, ali kad se dublje uđe u njega, može otkriti njegova sadržajnost i poruka.

Pročitaj više